BOSANSKI VJESTNIK, reprint 150 godina kasnije

Bosanski Vjesnik iz 1866.

„Bosanski Vjestnik“ prvi put je štampan 7. aprila 1866. godine u Sarajevu pred kraj turske vladavine (1878.). To je prvi list na bosanskom jeziku i štampan je ćirilicom. Kako izgleda, samo je prvih 25 brojeva sačuvano.

*

OSLOBOĐENJE, 07.04.2016.

150 godina od prvog lista štampanog u BiH,

(elektronska verzija:)

Zemunski štampar Ignjat Sopron (Ignjaz K. Sopron) na osnovu ugovora sa vlastima dobio je ovlaštenje da, (…) može izdavati u Sarajevu i jedne političko-informativne novine i tako se istog dana kada je u Sarajevu otvorena Sopronova štamparija pojavio i Bosanski Vjestnik.
7. aprila 1866. godine objavljen je prvi broj lista Bosanski Vjestnik. To je prvi list štampan u BiH i početak moderne štampe u nas. Prvi list u BiH štampao je i uređivao Ignjat Sopron (1821 – 1894). Njegov prvi saradnik je bio Miloš Mandić (1843 – 1900). Sačuvano je samo prvih 25 brojeva Bosanskog Vjestnika (svi su digitalizirani u arhivi Media centra – Sarajevo). Štampan ćirilicom izlazio je jedanput nedjeljno.

*

(Treba napomenuti da je ovaj geografski prostor 1866. bio pod turskom upravom i zvao se Bosanski vilajet ili samo Bosna.)

Iz uvoda BOSANSKOG VJESTNIKA:

1866. GODINE                               U    SARAJEVU, 7. APRILA.                       GODINA   I.

Bosanski Vjestnik izlazi svakog Četvrtka. Cijena mu je za cjelu godinu 60 groša turskih van poštarine. Poštanska taksa u ovom vilajetu iznosi za cjelu godinu (broj nije čitljiv, o.a.) groša. Predbrojnicima u Austirji ili Srbiji stane ovaj list 8 for. u banknotama zajedno s poštarinom, no bez štempla.

Broj 1.

Pretplatu prima Sopronova Pečatnja u Sarajevu za svu Bosnu, Hercegovinu i Staru Srbiju. Za Bugarsku, Vlašku i Austrijsku carevinu: Sopronova Pečatnja u Zemunu. Za Srbiju: knjižara gg. Velimira Valožića i A. Dobrivojevića. Oglasi primaju se i na truskom jeziku po 1 groš od stubnog reda.

Početak, sa prve stranice:

U S a r a j e v u, 4. Aprila.

Sa ovim brojem počinjemo izdavanje našega lista, koji će od sad izlaziti po jedanput u nedelji dana. Objavljujući to nalazimo se pobuđeni, da učinimo neke primjedbe o pravcu koji smo uzeli, i kako mislimo da ćemo mu odgovoriti.

Izdavanje periodičnog lista svagda je preduzeće od pričilnog značaja, a u ovom našem položaju mora se to smatrati kao neki osobiti događaj, kad se uzme u obzir vrijeme i mjesto izlaska ovog lista.

Država kao razumnopravno biće jest uslov nužnosti za blagostanje naroda.

Kad priznamo državu kao živi organizam, to moramo i svim članovima dopustiti živu djelatelnost u izraženoj mjeri.

Bosna je imala doduša svagda neku vrstu avtonomije koja joj je dolazila iz prošlosti i koja upravo izražavaše istorično pravo ove zemlje. Ali nekadašnja avtonomija bosanska nebijaše po propisu razumnopravne teorije, ona se osnivaše na feudalizmu, na pojmima srednjega vjeka, i zanemarena  bivši, škodila je i ugušivala prirodni razvitak zemlje. Danas je vidimo ustrojenu na temelju, koji zahtijeva zdravi razum i državna uspješnost. Avtonomija je dakle dragocjenost i naroda i države, cvijet, koji valja njegovati, i koji će još ljepše plodove prinositi. Ovo polje obdjelavati biće zaista blagodaran predmet za „Bosanski Vjestnik“.

Reprint iz „Dnevni avaz“, 07.04.2016.

Bosanski Vjesnik 1866  BOSANSKI VJESTNIK, reprint 150 godina kasnije Bosanski Vjesnik a

Bosanski Vjestnik 1866

 

Sa četvrte strane:

DOMAĆE I STRANE VJESTI.

S a r a j e v o. Pre neki dan započe nova ustanovljena pečatnja naša svoj rad. Ovo po sebi privatno preduzeće uživa utoliko potporu od strane vlade, da je bar početak njen u materijalnom obziru obezbeđen. Pečatnja je ova ustrojena, da će moći kako sa kirilicom i latinicom, tako i turski, grčki i evrejski pečatiti. Vlastnik, želeći da radnja njegova što uspješnija bude, namjerava razna djela o svom trošku ili u ovdašnjoj iliti zemunskoj svojoj pečatnji da izdaje, i ista po mogućnosti nagrađuje, a vlada naprotiv prineće znamenite žrtve, da školsko učenje bolje unapredi, te će štamati o svom trošku sve potrebne školske knjige za učenike bez razlike vjeroispovjedi. Kao prvenac iste pečatnje izišla je pjesma, posvijećena Njegovoj Preuzvišenosti Veziru bosankom Osman-Šerif-Paši, koju ovdje u originalu našim čitaocima saopštavamo i koja je pečitana na osobenom listu s kirilicom i latinicom i na turskom jeziku.

 

(Pjesma posvećena bosanskom veziru Osman-Šerif-Paši)

 

Svetom ovlada duboka tama,

Ljudskome umu sprečen bi put,

Sunce kulture, čovečnost sama,

Pokriše lice, nestaše svud.

 

Al’ Tvorac sveta, što ljudstvom vlada,

Nehće da bude u misli mrak;

Milošću svojom smilova s’ tada,

S’ neba te pade svetleći zrak.

 

Zrak ovaj mali, darovan s’ neba,

Čudesa stvori za tili čas;

Duhove svuda, svakoga reda

Na rad probudi nebesni glas.

 

Umnome radu, večita hvala,

Štamparsko slovo, prostor tek da,

U pravom vidu pečatnja j’ dala

Sila da s’ može razviti sva.

 

I ti o Bosno! ugleda sada,

Polezni ovaj za ljudstvo rad;

Ploda će biti ovoga rada,

Samo dok nikne umni taj sad.

 

Tebi će s’ vladom AZISA Cara

Nova epoha počet’ svoj tok;

Okićen cvetom prosvetnog dara,

Činićeš velik’ u sreći skok.

 

Deca će tvoja, unučad docna

Vence da pletu u radu tom,

Pa će ih onda presretna Bosna

U spomen nizat’ Veziru svom.

 

(Osman-Šerif- Paša je u bosanskoj povijesti poznat pod imenom Topal Šerif Osman-paša i upravljao je Bosanskim vilajeto od 1861. do 1869. godine. Važi kao izuzetno značajan graditelj i napredan političar univerzalnog karaktera. Porijeklom je sa otoka Kreta, današnja Grčka.)

(Car Aziz je u povijesti poznat kao turski sultan Abdul Aziz i vladao je Truskom carevinom od 1861. do 1876. godine. Za vrijeme njegove vladavine došlo je do visoke inflacije što je uzrokovalo pobune širokih razmjera, te i njegovim svragavanjem s vlasti.)

 

 

Podijelite sa prijateljima