Fatima Jamaković Čorambegić PJESNIKU ADMIRALU MAHIĆU

Fatima Jamaković Čorambegić

Fatima Jamaković Čorambegić, pjesnikinja

PJESNIKU
ADMIRALU MAHIĆU

Od večeras je svemir tvoj dom
Dobio si počasno mjesto
Među zvijezdama
Svjetlost tvoje duše pristaje
Zvjezdanom sjaju
Mjesto koje si okitio ljepotama
Veličajući ga u svakoj riječi,
Stihu i pjesmi
U svakoj neizrečenoj i
Nenapisanoj misli
U čijem se povoju rađala
Bezgranična ljubav
Šaljući vibracije tvoje plemenite duše
A dolje, na čvrstom tlu
Odakle je tvoja duša
Slobodna uzletjela
Sive ptice, sivi oblaci, sivi zrak
Sive planine obgrlili grad
I liju neobično tople,
Septembarske kiše
Iz svake kapljice prolama se
Jasan bariton
Razbijajući se po padinama Sarajeva
“Barbara, ljubav postoji,
Barbara, ljubav postoji“
Iz sivog oblaka iznad mosta Dva ribara
Na rijeci Miljacki, sletje bijeli galeb
Raširenim krilima veličanstveno maše,
Prosipajući bijeli prah po površini vode
Napravi graciozan let šireći bijela krila
I vinu se nebu u plavetne visine.
Na treperavoj površina vode
Ostade oslikan kristalni lik pjesnika
Ne, prijatelju, smrt nije kraj,
To je samo preseljenje
Zar drveće i trava poslije duge zime
Ponovo ne ozelene?
Zar sunce ne izađe ponovo
U svitanju novog dana?
Ne, ovo nije kraj, samo preseljenje
Gdje slobodna duša sanja
Novi oblik svitanja.

Fatima Jamaković Čorambegić ( iz knjige pjesama”U zvijezde zagledana”)

Podijelite sa prijateljima