Mustafa Smajlović: ČOVJEK IZ OGLEDALA (nagrađena priča, 09.04.2015.)

CIMG3540 Mustafa Smajlović

Mustafa Smajlović na tv Alfa

Na tradicionalnom natječaju za najbolju priču novinske kuće Naša rijač iz Zenice drugu nagradu je 9. aprila 2015. godine dobila priča „Čovjek iz ogledala“, čijji je autro Mustafa Smajlović.
Asocijacija „Udruženje bosanskih umjetnika“ čestita svom članu Mustafi Smajloviću na još jednoj prestižnoj nagradi, ovog puta od novinarske kuće NAŠA RIJEČ iz Zenice.

ČOVJEK IZ OGLEDALA

Piše: Mustafa Smajlović

I
U gluho doba noći šta je moglo probuditi pisca Haruna Hujdura?
Lom stakla?
Psovka pijanca u kafani preko puta?
Vrisak bludnice?
Brzo je ustao, upalio svjetlo i oteturao do umivaonice.
„Bože, kakav čudan san?“ – prošaputao je.
Odvrnuo je česmu i gurnuo glavu pod snažan mlaz vode. Kada se rashladio pogledao se u ogledalu.
„Zaboga, ko si ti!?“ – kriknuo je.
Čuo je svoj glas.
Zatvorio je oči, ali i iza spuštenih trepavica vidio je ono što nije želio vidjeti.
U nevjerici počeo je vikati.
Vikao je i Čovjek iz ogledala.
Taj, takav, njegovih očiju, njegovog lica, njegovog glasa, bjesnio je:
„Ko si ti?! Šta hoćeš od mene!?“
Od straha počeo je moliti:
“Bože, olakšaj, ne otežaj!”
I Čovjek u ogledalu je molio.
Gušio se od nečeg što ga je davilo.
Do sna rijetko se pozivao na molitvu i spas. Učio je sve što je znao iz Časne Knjige. Prvo je učio ono što je naučio kao dječak. Sjedio je ispred majke i ponavljao sure.
„Uči sine, u vjeri je spas!“
Otac nije ispuštao tespih iz ruku.
„Sinko, dragi Bog spašava i prašta!“
Čista ovčija kožica na kojoj su roditelji klanjali čuvala se u kući na posebnom mjestu.
Harun je čitao tamu i dangubio.
Sada je molio kako se grješnik moli, iskreno, pokajnički.
Odnekad i odnekud javio se glas Nepozvanog i Nepoznatog:
„Skloni se od ogledala!“
Kao da ga je nečija ruka povukla u sobu.
„Navika je i nenavika“ – čuo je onoga koga nije vidio.
Smirivao ga je:
„Harune Hujdure, sada je to tvoja boja kose.“
Pomirljivo je promrmljao:
„Da, moja bijela boja kose.“
Od sna je osijedio!
II
Kada je gazdarica Zlata Rustempašić ujutro ugledala sijedog podstanara, uobičajeno upadajući u njegovu sobu bez kucanja, izgubila je tle pod nogama. Od šoka, straha, čega li, legla je u bolesničku postelju. Neće puno proći, ustala je na svoje noge, ali nikada nije uspjela rastumačiti Harunov san.
Priča i nije bila za njeno uho.
III
„Koliko li traje san?“ – jednom, i ne samo jednom, zapitao se Harun.
Ovaj, kakvog je usnio, trajao je vijek čuđenja.
Ležao je pod obeharalim stablom jabuke senabije. Bio je licem okrenut nebu. U neko doba, vrh njegove glave, stvorio se Starac u bijelom.
„Ko ste Vi?“ – upitao je.
„Zovite me Vašim imenom…“ – kazao je nepozvani gost u bijelom od glave do pete. Iz bjeline crnile su se oči.
Harun je zašutio. Nije starac:
„ Ja sam bio Ti, Ti ćeš biti ja!“
Snivač se trznuo, ili mu se samo učinilo. Ustao bi, ali se nije mogao pomjeriti. Ispružio bi ruku, ali ga ruke nisu slušale. Jedino je mogao govoriti.
„Pomozite mi da ustanem“- zamolio je.
Starac se izmače.
„Ne, ako te dodirnem, otvorićeš oči i ja ću nestati!“
Harun je bio bez odjeće. Bijela sjenka je lebdjela iznad golog tijela.
Gutao je glas u nemoći da nešto kaže.
Starcu se govorilo:
„Harune, htio ili ne, ali moraš čuti ovo što možda ne bi volio čuti. Slušaj, ali bez ljutnje i ljubomore, bez mržnje i prijezira?
„Jedino mi je preostalo da slušam, govorite!“
„Sve što si činio volja je Božija, a moje izvršenje. Sve Tvoje priče ja sam napisao. Sve Tvoje žene ja sam volio. Kada budeš ovo što sam sada, još samo jednom ćeš voljeti ženu koja će te na tabutu ispratiti do nišana…“
„ Ima li ta žena ime?“
„ Ima, zove se Sudbina!
„ I sudbina ima svoju prepoznatljivost?“
„Dosta je mlađa! Ne znam čime si zaslužio, ali voljeće te više od svih žena koje su Te voljele. Prepoznaćeš je po mladežu ispod broša od srebrene ogrlice koja grli dugi vrat tankovite ljepotice. Njene usne povijene poput vrbovog lista još nije ljubio muškarac. Zatreptaće crnim cvjetovima koji gledaju i kazaće kako je Tvoja lijepa sudbina…“
„ A-a, kada će to biti?“
„ Ni minutu prije, ni minutu kasnije, već tačno u suđeni trenutak“ – kazao je starac i spustio ruku na Harunovo rame.
Otvorio je oči.
Starac je nestao.
IV
Harun je svo vrijeme od rastanka sa starcem pokušavao priču iz sna prenijeti na papir. Bjelina lista ga je izluđivala i zasljepljivala. Tvrdoglavo i uporno uvlačio je papir u pisaći stroj, da bi ga brzo izvlačio, gužvao i bacao u korpu za otpatke. Riječi ga nisu slušale.
Tu noć, kada je odgurno pisaću mašinu od sebe, pomiren sa porazom, začuo je kucanje na vratima.
„Ko je?“ – upitao je.
„Vaša sudbina!“ – čuo je ženski glas.

(Kraj priče)

Dodatak priče o priči:

Proglašena najbolja novinska priča
rtvze.ba – Radio televizija Zenica, 10. april 2015.

Priča Kemala Mahmutefendića „Nevidljivi muftija“ proglašena je najboljom na tradicionalnom izboru lista „Naša riječ“ za najbolju novinsku priču. Druga nagrada je pripala Mustafi Smajloviću za priču „Čovjek iz ogledala“ a treća Mareli Zdenac za priču „Male Ljubavi“. Žiri, kojem je predsjedavao Željko Grahovac, pohvalio je priče Senada Durana, Amira Talića i Hamze Frljka. Ove godine prijavljeno je pedesetak priča autora iz cijele Bosne i Hercegovine. U konkurenciju su ušle 24 priče koje su proteklih godinu dana sukcesivno objavljivane u „Našoj riječi“.

Mustafa Smajlović, Marela Zdenac, Kemal Mahmutefendić  Mustafa Smajlović: ČOVJEK IZ OGLEDALA (nagrađena priča, 09.04.2015.) CIMG41631

Mustafa Smajlović, Marela Zdenac, Kemal Mahmutefendić

Željko Grahvac, Mustafa Smajlović  Mustafa Smajlović: ČOVJEK IZ OGLEDALA (nagrađena priča, 09.04.2015.) CIMG41371

Željko Grahovac, Mustafa Smajlović

Hamza Hamzabegović, Mustafa Smajlvić sa svojom Plaketom  Mustafa Smajlović: ČOVJEK IZ OGLEDALA (nagrađena priča, 09.04.2015.) CIMG41501

Hamza Hamzabegović, Mustafa Smajlović sa svojom Plaketom

 

 

 

 

 

 

 

 

 

CIMG3828 Tako mi vremena  Mustafa Smajlović: ČOVJEK IZ OGLEDALA (nagrađena priča, 09.04.2015.) CIMG3828 Tako mi vremenaAsocijacija „Udruženje bosanskih umjetnika“ podsjeća čitaoce/čitatelje da je naš član Mustafa Smajlović na početku 2015. godine objavio zbirku od svojih nagrađenih pripovijedaka pod naslovom: TAKO MI VREMENA, izdavač Grafoton hs, Sarajevo.

Podijelite sa prijateljima