RAHIMA HALIMANOVIĆ ŠEHIĆ – PJESNIKINJA

Rahima Halimanović Šehić

RAHIMA HALIMANOVIĆ ŠEHIĆ, sarajevska pjevačica i poetesa, jedna je od onih koja ne može zamisliti život bez dobre pjesme. Kako sama voli reći, svaki posao obavlja pjevušeći neku od pjesama, a nerijetko, sa svojim kolegama iz Udruženja sevdalija „Saraj sevdah“, nastupa širom Bosne i Hercegovine.

Rahima Halimanović Šehić rođena je u Višegradu, a u Sarajevu živi od 1973. godine. Dvadesetak posljednjih godina aktivno se bavi pjevanjem. U njenom repertoaru su se našle tradicionalne pjesme sevdalinke, ali i one novije, nastale u njenom duhu. Ne radi to zbog novca, već, jednostavno, što pjesmu svim srcem voli. Neke od pjesama sevdalinki snimila je u studiju Nedžada Imamovića, a u posljednje vrijeme, budući da i sama piše, snima pjesme u kojima su njeni stihovi „odjeveni“ u muzičko ruho.

Objavila je pet knjiga pjesama: „Dušom sevdaha“, „Žar ognjišta“, „Zrno praha“, „Put u nepoznato“ i „Trenutak vječnosti“. Svaka od tih knjiga jeste za čitanje i pjevanje. „Dok čitate jednostavno lijepu poetiku koja je svojevrsni pjesnički vez tradicionalnog i modernog , a koja je zasigurno unikatna, autohtona umotvorina autorice, prati nas neodoljiv osjećaj kako Rahimi srce i duša diktiraju stihove, dok ruka izrasla iz srca zapisuje.

Autorica misli pjesmom, što nas uvjerava kako je misaonost stihopisa njezina pratilja u jednostavnosti stihovanja koje ima kristalno preglednu dubinu čistog, zavičajnog izvora“, kako u jednoj od svojih recenzija piše književnik Mustafa Smajlović.

Više od 30 pjesama komponovano je na njene stihove i, pored nje, izvode ih njene kolege među kojima su Nedžad Imamovć, Bahrija Hadžialić, Refija Muslić, Zulfo Bota, Nermina Sinanagić, Dževad Saradžić, Mustafa Omerika i drugi.

Rahima Halimanović Šehić je angažirana humanitarna djelatnica koja je uzela učešća na brojnim humanitarnim koncertima održanim s ciljem da se pomogne onima kojima je pomoć prijeko potrebna. Posljednjih dana šparta Bosnom i Hercegovinom, gdje po brojnim književnim večerima i poetskim matinejama čita i pjeva pjesme nastale na njene stihove.Članica je i Udruženja bosanskih umjetnika.

Objavljene knjige  RAHIMA HALIMANOVIĆ ŠEHIĆ – PJESNIKINJA Rahimina knji  evna djela

Objavljene knjige

 

 

 

 

 

 

 

Rahima HALIMANOVIĆ

OSMIJEH

Zraka sunca što me toplo grije
izmamila osmijeh koji blista,
nema više tuge na mom licu
bez osmijeha nisam ona ist.

Kada vidim osmijeh na tvom licu
bašte pune prelijepog cvijeća,
moja duša u zanosu gori
a sreća je sve veća i veća.

Zato daruj ti osmijehom ljude
to je poklon od svih drugih draži,
učinićeš svima život ljepšim,
sreća ništa zauzvrat ne traži.

Bosno moja, ostadoh u tebi

Bosno moja, ostadoh u tebi,
mnogi kažu da ostali ne bi.
Ja ne želim sutra stranac biti,
lutat’ svijetom, za tobom žaliti.

Čarobna je moja mala kuća,
samo u njoj pogača je vruća.
Veliki mi dvorci ne trebaju,
jer u njima ptice ne pjevaju.

Nema zemlje kao Bosne moje,
većeg srca, nego ona što je.
Iz nje niko gladan otić’ neće,
sa ponosom i dalje živjeće.

Refren:
Ne plač’ Bosno, još sinova ima,
što te vole i prkose svima.
Ja ponikoh iz utrobe svoje,
u tebi će ostat’ kosti moje….

Gluho doba

Evo me u pola noći,
kao u pola svemira.
Ritam mi srca,
odluku ruke traži!

Dodirnuh vasionu,
vrhovima mojih prsta.
Kao da ti lice milujem
obasjano mjesečinom.

Ti dubokim brodiš snom,
ne sluteći koliko mi znači,
dodir tvoj u noći ovoj

 
Karta u jednom smjeru

Davno sam kupila kartu,
moga životnog puta.
Krenuh surovim svijetom
u šaci sudbine svoje.

Putovah, evo, do danas,
tražeći mrvice sreće.
Dođoh do zadnjeg vagona
voza, što jedva se kreće.

Sad kad bih vratit se htjela,
za rukom to mi ne ide.
Shvatih ovoga trena,
početku povratka nema.

Tunele prošla sam mnoge,
vidjela mnoga sam lica.
Jednom će ovaj voz da stane
čeka me zadnja stanica.

Oči u moru

Na obali sjedim,
u dubine mora gledam.
Kao u vasionu da tonem,
kada mu valove gledam,
dok ono bjesno se pjeni.

Misli mi sve više tonu,
nestaju u davnoj želji.
Sunce ulazi u more,
ali se ne gasi.
Dok zraci se gube u sutonu noći.

Ja plivam preko valova,
i prkosim samoći,
dok mi oni dušu njišu.
Na pjesku čitam tvoje ime,
kao da si i ti pored mene.

U modrim dubinama
oči ti tražim,
da usne
žudnju prebole.

Pisano borama

Ne pitaj me gdje sam dosad bila,
ne pitaj me, ne pitaj me više.
Kuda lutah, kol'ko suza prolih,
svaka bora na mom licu piše.

Bore pišu svaka svoju priču,
ispisanu mastilom očiju.
Ne trudi se ti da saznaš drugo,
riječi nekad i lažu i kriju.

Podijelite sa prijateljima