Udruženje bosanskih umjetnika: OBILJEŽENA 640-ta GODIŠNJICA OD USPOSTAVLJANJA BOSANSKOG KRALJEVSTVA (26.10.1377. – 26.10.2017.)

Učesnici javne tribina

Tarik Jakubović, prof. dr. Enes Kujundžić, Idriz Hodžić, dr. Enes Dedić, Hamza Hamzabegović
Sala Općine Novi Grad Sarajevo, četvratak 26.10.2017. Javna trbina u povodu sjećanja na 640 godina kad je nastalo Kraljevstvo Bosna

Idriz Hodžić  Udruženje bosanskih umjetnika: OBILJEŽENA 640-ta GODIŠNJICA OD USPOSTAVLJANJA BOSANSKOG KRALJEVSTVA (26.10.1377. – 26.10.2017.) Idriz Hod  i

Idriz Hodžić

Pripremio: Idriz Hodžić

U četvrtak, 26. 10. 2017. godine, Udruženje bosanskih umjetnika, u saradnji sa Općinom Novi Grad Sarajevo, organiziralo je Javnu tribinu posvećenu obilježavanju 640-te godišnjice od osnivanja Bosanskog Kraljevstva. Vijećnička sala Općine Novi Grad Sarajevo bila je popunjena do posljednjeg mjesta. Najbrojniji su bili učenici osnovnih škola-članovi historijske sekcije sa svojim nastavnicima historije i jednim brojem direktora osnovnih škola, te članovi Udruženja bosanskih umjetnika i zainteresirani građani. Javnu tribinu je moderirao književnik Idriz Hodžić, član Udruženja bosanskih umjetnika.

 

plakat  Udruženje bosanskih umjetnika: OBILJEŽENA 640-ta GODIŠNJICA OD USPOSTAVLJANJA BOSANSKOG KRALJEVSTVA (26.10.1377. – 26.10.2017.) plakat 1Dr. Enes DEDIĆ, Institut za historiju: Krunidba bosanskog bana Tvrtka u bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića

Hamza HAMZABEGOVIĆ, povijesni istraživač: Bosna kao mađarski vojni distrikt i njen referentni datum

Prof. dr. Enes KUJUNDŽIĆ, bibliotekar, inicijator ovog poduhvata: Srednjovjekovna Bosna – kulturni kontinuitet na primjeru stare i rijetke knjige

 

 

 

 

 

Poslije pozdrava uslijedila su uvodnička izlaganja.

Dr. Enes Dedić  Udruženje bosanskih umjetnika: OBILJEŽENA 640-ta GODIŠNJICA OD USPOSTAVLJANJA BOSANSKOG KRALJEVSTVA (26.10.1377. – 26.10.2017.) Dr

Dr. Enes Dedić

Dr. sc. Enes Dedić, iz Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu, govorio je o temi: “Krunidba bosanskog bana Tvrtka Kotromanića u bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića“

On je, uz ostalo, kazao:

„Veću pažnju ću posvetiti konkretnim historijskim putokazima koji govore o Tvrtkovom krunisanju. Pored historijskih izvora iznimno je važno i pitanje koncepcije bosanskog kraljevstva od 1377. do 1463. godine.

Krenimo od početka. Tvrtko je bio stariji  sin  Vladislava,  brata  bosanskog  bana  Stjepana II.  Polovinom  1353.  godine,  uslijed  iznenadne smrti  strica, nenadano je postao vladar Bosanske banovine.

Na početku svoje vladavine imao je ban Tvrtkove većih teškoća. Tokom 1363.  godine mađarski  kralj  Ludovik pokrenuo je  žestoku  ofanzivu  s  ciljem  osvajanja  Bosne,  kojoj  je  papa Urban V dao karakter križarskog  pohoda.  Tek  što  se  oslobodio  ove  vanjske  prijetnje, Tvrtko  se  morao  suočiti  s unutrašnjim nemirima koje su predvodili njegov mlađi brat Vuk i dio nezadovoljne vlastele.

Nakon  konsolidacije  unutrašnjih  prilika  te stabilizacije  vlasti,  počinje  period  strelovitog  uzleta  Tvrtkove  moći. Širenje bosanskog  teritorija  u  Tvrtkovo  vrijeme  odvijalo  se  na  tri  fronte:  prema  istoku  preko  Drine, nauštrb teritorija Nikole Altomanovića; prema jugu na područje Zete, nauštrb teritorije Balšića, dok će, nakon krunisanja, iskoristivši građanski rat u Ugarskoj kraljevini nakon smrti Ludovika I, Tvrtko proširiti granice i prema Zapadu u Dalmaciji.

Ipak je uzdizanje Bosne u rang kraljevstva popraćeno šturim izvornim pokazateljima. Izvori koji nude podatke o krunisanju kralja Tvrtka su slijedeći:

  • Pismo trgovca Radiča iz Klisa upućeno Dubrovčanima iz Podvisokog iz novembra 1377.
  • Povelja kralja Tvrtka izdata Dubrovniku pisana u dva navrata: u Žrnovnici 10. aprila 1378. i u Trstivnici 17. juna 1378.
  • Potvrda protovestijara Ratka 24. septembra 1378. o prijemu dmitrovdansku dohotka
  • Zapisi odnosno odluke dubrovačkih vijeća iz augusta 1378. u kojima se Tvrtko oslovljavao kao kralj
  • Starija historiografska djela: Hronika mljetskog opada Mavra Orbina pod naslovom “Kraljevstvo Slavena” objavljena 1601.”

Potom je dr. Dedić svoje izlaganje fokusirao na sam konkretan čin krunisanja:

“Iako o vremenu svog krunisanja za kralja Tvrtko I u povelji i kasnijim dokumentima ne navodi nikakve podatke, osim da u aprilu 1378. nastupa kao kralj, izvori druge vrste nam pomažu u preciznijem hronološkom omeđivanju ovog događaja.

Prvi podatak u kojem se Tvrtko naziva kraljem crpimo iz spomenutog pisma trgovca Radiča datiranog početkom novembra 1377. te smo ovom informacijom dobili vremenski okvir u kojem je zasigurno obavljeno krunisanje. Detaljnije podatke o vremenu krunisanja sadrži priznanica izdata od strane dubrovačkih vlasti 24. septembra 1378 protovestijaru Ratku u kojoj se navodi kako će oko praznika sv. Dimitrija navršiti godina dana od početka vladavine kralja Tvrtka. Uprkos navodima koji bi išli u smjeru dokazivanja krunisanja na dan sv. Dimitrija odnosno 26. oktobra 1377. indikativno je da trgovac Radič koji svoje pismo piše u Podvisokom samo nekoliko dana kasnije ne obavještava Dubrovčane da je krunisanje obavljeno a Tvrtka naziva kraljem bez nekog posebnog obrazloženja.“

Dr. Dedić se osvrnuo i na enigmu koja prati mjesto krunisanja prvog bosanskog kralja i ukazao na izvore na osnovu kojih se može zaključiti da je krunisanje prvog bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića izvršeno u mjestu Mile kod Visokog, gdje se i jeste nalazio franjevački samostan i crkva sv. Nikole.

„Zanimljiva je usporedba percepcije kraljevstva u očima susjeda tokom sedamdesetih i osamdesetih godina XIV stoljeća te u XV stoljeću. U početnim godinama vladavine kralj Tvrtko je najčešće oslovljavan kao rex Rassie et Bossine ili rex Bosne et Rassie, dok su u istovrsnim dokumentima kasniji vladari oslovljavani kao rex Bossine. Bosna kao osnova kojom vladaju bosanski kraljevi izbila je u prvi plan.“

 

Drugi referat podnio je Hamza Hamzabegović, povijesni istraživač, a tema njegovog izlaganja glasi: „Bosna kao mađarski vojni distrikt i povijesni datum Bosne“.

Hamza Hamzabegović  Udruženje bosanskih umjetnika: OBILJEŽENA 640-ta GODIŠNJICA OD USPOSTAVLJANJA BOSANSKOG KRALJEVSTVA (26.10.1377. – 26.10.2017.) Hamza Hamzabegovi

Hamza Hamzabegović

Hamzabegović je, uz ostalo, istaknuo nekoliko činjenica koje se odnose na razdoblje mađarske ekspanzionističke politike:

„U to vrijeme je provincija Dalmacija, geografski prostor od Istre do Drine i od Save do Jadrana pripadala Papinskoj Državi, izuzimajući ono što su Republika Venecija i Kraljevina Mađrska preotele sebi.

A u Rimu su tog vremena teški sukobi između navodno  legalnog  pape Innocentiusa II. (1130 – 1143) i navodno nelegalnog pape Anacletusa II. (1130 – 1138). Zbrku u Rimu iskoristio je Bela II. Slijepi (1131-1141.) te sa svojom vladarskom elitom okupira 1135. (ili 1136.) godine sjeveroistočni dio Slavinske Dalmacije.

To bi bio geografski prostor južnije od Save, otprilike od Drine, pa cijeli sliv rijeke Bosne i na zapadu do rijeke Vrbasa, a na jugu do Rame i gornjeg toka Neretve. Mi ne znamo tačno koliko je Bela II. Slijepi sebi prisvojio Slavinske Dalmacije, ali su gradovi Bijeli grad (Bijeljina), Soli (Tuzla), Doboj, te Vrbas-grad (Banjaluka) bili u posjedu Mađara.

Novoosvojeni prostor mađarski kralj Bela II. Slijepi naziva Bosna po rijeci Bosni. U svakom slučaju Bosna tada postaje vojni distrikt Kraljevine Mađarske, a glavno uporište bi možda moglo biti u gradu Doboj na rijeci Bosni.“

Potom Hamzabegović naglašava:

„Onda je kralj Bela II. Slijepi sa svojim vladarskim timom sazvao u Estergomu 1137. (ili 1138.) godine Veliki narodni Sabor na koji su pozvani biskupi, aristokrati i ostali uvaženi plemići. Na tom Saboru (1137. ili 1138.) kralj je sebi dodao titulu rex Ramae (kralj Rame), njegov najstariji sin princ Géza (Gejza) potvrđen je kao prijestolonasljednik, drugi sin po starini princ László (Ladislav, Ladislaus) postao je vojvoda od Bosne, treći sin po starini princ István (Ištvan, Stjepan, Stephanus) postaje vojvoda Slovinske zemlje – Slavonije.“

Na kraju, Hamzabegović iznosi zaključak do kojeg je došao tokom svoga istraživanja: „Dakle, na Velikom Saboru mađarske vladarske elite u Estergomu 1137. (ili 1138.) godine vojni distrikt Bosna postaje vojvodina Bosna. Ovo bi bio takozvani referentni datum ili referentna tačka u vremenu i prostoru za povijest Bosne.

Jednostavno rečeno: 1135. godine zaokružen je i imenovan geografski prostor Bosna kao mađarski vojni distrikt, a dvije ili tri godine kasnije unaprijeđen je u vojvodinu. Ova dva događaja stoje na početku povijesti geografskog i političkog prostora Bosna.“

 

Treći referat podnio je prof. dr. Enes Kujundžić o temi: „Srednjevjekovna Bosna –kulturni kontinuitet na primjeru stare i rijetke knjige“

Prof. dr. Enes Kujundžić  Udruženje bosanskih umjetnika: OBILJEŽENA 640-ta GODIŠNJICA OD USPOSTAVLJANJA BOSANSKOG KRALJEVSTVA (26.10.1377. – 26.10.2017.) Prof

Prof. dr. Enes Kujundžić

Prof. dr. Enes Kujundžić, kao uvodničar, naglasio je da su knjige simboli, a simboli su ono što ujedinjuje i razjedinjuje ljude. Prenosimo zanimljive dijelove Kujundžićevog izlaganja:          „Bibliotečka, arhivska i muzejska građa, kao osnovne komponente dokumentarne baštine, još od Starog vijeka u Bosni i Hercegovini na svoj upečatljiv način svjedoče o bogatstvu jedinstva u razlikama, koje karakteriše kako formu tako i sadržaj raznorodnih pisanih spomenika sačuvanih iz prošlosti uključujući njihov najreprezentativniji oblik – knjigu.

Već nekoliko stoljeća glavni oblik intelektualne komunikacije među pismenim dijelom stanovništva Bosne i Hercegovine bili su rukopisi čija starina seže sve do njenog srednjevjekovlja. Neke od starih knjiga dospjele su u ovu zemlju s evropskog Zapada, a neke iz muslimanskog i hrišćanskog Istoka. Nakon uvođenja štamparske tehnike u 15. stoljeću i kontakata sa kulturnim centrima u Evropi počele su u znatnijem broju pritjecati u Bosnu već u 17. i 18. stoljeću. Iako kratko vrijeme, u benevolentno doba bosanskog namjesnika Gazi Husrev-bega, u blizini Goražda u istočnoj Bosni (oko 1519-1523) djelovala je štamparija iz koje su izašle tri pravoslavne knjige vjerskog sadržaja.

Tradicija prepisivanja knjiga, kao društveno prepoznatljive i ozbiljne profesije u prošlosti Bosne, potvrđena je činjenicom da danas dvije važnije ulice u starim kvartovima Baščaršije podsjećaju na dobro organiziran esnaf prepisivača – Mali i Veliki mudželiti.

Institucionalni interes za istraživanja različitih aspekata kulturne memorije u Bosni i Hercegovini, u čiji okvir spada i dokumentarna baština, stariji je od jednog stoljeća, a njegov rani period s pravom se dovodi u vezu sa djelatnošću Zemaljskog muzeja, osnovanog u Sarajevu 1888. godine.

Zašto u tim procesima dokumentarna memorija ima posebnu važnost ? Ima je upravo zbog toga što još uvijek ne možemo s pouzdanošću odgovoriti i na takva pitanja kao što je ono naizgled jednostavno: gdje su najvažniji historijski dokumenti – svjedočanstva povijesne vertikale bosanskohercegovačkog društva ranijih historijskih razdoblja, uključujući i one koji se tiču srednjevjekovne kraljevske Bosne.

Ne radi se samo o izvorima sa islamskim kulturnim pečatom – i druge religijske tradicije su primjereno zastupljene u tome naslijeđu: hrišćanska, katolička i jevrejska. Plodotvorna intelektualna komunikacija putem knjige, bila je posebno  intenzivna zahvaljujući masovnijoj proizvodnji papira u zapadnoj Evropi, odakle se taj artikal u Bosnu u prošlosti uglavnom i uvozio“, rekao je uz ostalo prof. dr. Enes Kujundžić.

Publika nije imala dovoljno mjesta  Udruženje bosanskih umjetnika: OBILJEŽENA 640-ta GODIŠNJICA OD USPOSTAVLJANJA BOSANSKOG KRALJEVSTVA (26.10.1377. – 26.10.2017.) Publika nije imala dovoljno mjestaPuna sala gostiju  Udruženje bosanskih umjetnika: OBILJEŽENA 640-ta GODIŠNJICA OD USPOSTAVLJANJA BOSANSKOG KRALJEVSTVA (26.10.1377. – 26.10.2017.) Puna sala gostiju

 

 

 

 

 

Prepuna općinska sala Novi Grad Sarajevo, 26.10.2017.

 

 

 

 

Podijelite sa prijateljima