Knjiga Dr. sc. Tahira Mahmutefendića – Eseji iz apsurdne ekonomije i politike – smjela je, zanimljva i originalna intelektualna polemika sa nekim od konvencionalnih ekonomskih i političkih teorijskih postavki. Zapravo, riječ je o zbirci deset eseja, od kojih su neki ranije objavljivani kao izvorni naučni i istraživački radovi u naučnim časopisima i zbornicima, a ovaj put su prilagođeni široj, ali zahtjevnoj intelektualnoj publici.
Eseji su razvrstani u dva dijela knjige: Eseji iz apsurdne ekonomije i Eseji iz apsurdne justify, a zapravo su socioekonomska i politekonomska analiza ne samo teorijskih postavki, već i važnih i i aktuelnih društvenih fenomena, koji se prepliću i među kojima je teško napraviti distinkciju da li su u osnovi ekonomski ili politički. Zbog toga se Dr. Mahmutefendić odlučio za multidisciplinaran pristup koristeći se filozofskim, sociološkim, logičkim, historijskim, ekonomskim, politološkim i komunikološkim metodama i znanjima. U osnovi je, svakako, ekonomska teorija i analiza, na kojoj Dr. Mahmutefendić, po osnovnoj vokaciji ekonomista, dalje problematizira uzročno-posljedične veze sa politikom i društvom, odnosno društvenim institucijama – državama, finansijskim, obrazovnim i komunikacijskim sistemima, lucidno propitujući i dovodeći u sumnju neke od uopćenih spoznaja.
U prvih pet eseja Dr. Mahmutefendić polemizira sa postavkama neoklasične ekonomske teorije o maksimizaciji koristi, i s tim u vezi odnosom jedinke i kolektiviteta, legaliteta i distribucije moći i dohotka, promjenama na finansijskim tržištima i njihovim utjecajem na ekonomske krize, razotkrivajući mehanizme manipulacije i pljačke nizom ekonomskih tehnika i operacija. U analizi savremenih ekonomskih i finansijskih kretanja naglašena je diskrepanca između ekonomskih teorija i zakona koja omogućava da se na berzama dobit privatizira, a gubitak socijalizira, to jest raspodjeljuje na sve članove društva. U ovoj briljantnoj socioekonomskoj analizi Dr. Mahmutefendić uvodi i etički aspekt ponašanja pojedinaca, berzanskih mešetara, menadžera, političara i vlada, ukazujući na apsurdnost postojećih ekonomskih modela i praksi. Posebno zanimljiva i aktuelna je analiza ekonomskog rasta u Jugoslaviji i zemljama nasljednicama, koja naglašava činjenicu da je Jugoslavija nakon Drugog svjetskog rata obnovila privredu za manje od dvije godine, a da zemlje nasljednice – Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija, još nisu dostigle nivo ekonomskih aktivnosti od prije posljednjih ratova iz devedeset godina Dvadesetog stoljeća.
Drugi dio knjige – Eseji iz apsurdne politike započinje analizom posljednjeg rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kroz suprotstavljene prizme – rata kao sukoba civilizacija i rata kao izraza real politike, kroz ponašanje kako domaćih aktera, tako i međunarodnih činilaca, ali i kroz različite teorijske pristupe civilizacijama i konfliktima. Knjiga nastavlja analizom neovisnosti Kosova u širem geopolitičkom kontekstu, poimajući sukob na Kosovu kao „sukob historijskig prava koje pripada Srbima i etničkog prava koje pripada Albancima.“
Dr. Mahmutefendić dalje problematizira odnos europske tradicije rasno-etničke i religijske tolerancije kroz historijsku retrospektivu, dovodeći ih u korelaciju sa akterima političkih zbivanja u Bosni i Hercegovini, i logično nastavlja propitivanjem odnosa mondijalizma i patriotizma, upuštajući se u pitanja pluralnosti identiteta, složenosti i sveobuhvatnosti komunikacije kao poveznice među ljudima, te pitanja specifičnosti jezika i njegove upotrebe kao odrednice nacionalnih identiteta. U ovim esejima autor daje ocjene i tumačenja, s kojim se ne moramo suglasiti, kao ni sa povlačenjem historijskih paralela. To bi mogao postati predmet polemika nakon objavljivanja ovog rukopisa. No, da ne prejudiciramo…
Na kraju, esejem – Korijeni fašizacije školskog sistema, autor obrazlaže svoju tezu o fašizaciji društva koja se ne ograničava samo na obrazovni sistem, argumentirajući to primjerima iz Velike Britanije, gdje radi, i Bosne i Hercegovine u kojoj je rođen. Oštro se obračunavajući sa tezama kako su ljudi roba kao i svaka druga, te da je obrazovanje biznis podložan tržišnim zakonima, autor naglašava važnost kritike pogrešnog poimanja uloge obrazovnih institucija, odnosa profesora i studenata, ali i nužnost reforme obrazovanja.
Knjiga Dr. Sc. Tahira Mahmutefendića – Eseji iz apsurdne ekonomije i politike, iako na naučan način analizira aktuelne društvene fenomene, pisana je publicističkim stilom, uz navođenje relevantne literature, koja može doprinijeti boljem razumijevanju tema o kojima autor piše, ali i inicirati raspravu, pa čak i polemiku o stavovima i tumačenjima u ovoj knjizi, koju sa zadovoljstvom preporučujem čitateljima.