Faris Šačić i Njegova Ekscelencija Car Franjo Josip na slici//www.bosliterni.ba
Prenosimo u cijelosti ovaj divni tekst navedenog autora o jednom znamenitom trenutku iz austro-ugarskog razdoblja u povijesti Bosne.
“Posjeta cara Franza Josepha I iz 1910. godine neopravdano je zapostavljena i gotovo zaboravljena epizoda ilidžanske prošlosti!”, kazao je autor i historičar, Faris Šačić.
Piše: Faris Šačić
Godine 1910. dogodila se posjeta izuzetnog značaja za Bosnu i Hercegovinu, kao i prostor današnje Ilidže koja se razvijala kao elitni urbani kompleks na periferiji Sarajeva. Sudbonosnim tokom historije, ona je pala u sjenu one posjete prestolonasljednika Franza Ferdinanda, četiri godine kasnije, a koja će završiti na tragičan način i povesti svijet u bezdan Prvog svjetskog rata. Posjeta 1910. godine, ipak, bila je na rubu sličnog incidenta, s obzirom na okolnosti i ozračje nakon aneksione krize 1908. godine, koja je uzburkala političke i diplomatske kanale regiona i Evrope do granice pucanja i prijetila pretvaranjem u otvoreni vojni sukob. Priča o sudbini Bosne i Hercegovine konačno je trebalo dobiti tačku i simbolično se zaviti u boje Carstva. Za taj zadatak nije bilo alternative, za njega je bio zadužen lično car i kralj Franz Joseph I, koji je svojom zemljom vladao tada već preko 60 godina.
Od polaska iz Budimpešte 29. maja, pa do povratka u Beč, 4. juna 1910. godine, novine različite provenijencije i na različitim jezicima pisale su o velikoj vijesti, posjeti Njegovog carskog i kraljevskog visočanstva, Franza Josepha I, Bosni i Hercegovini, dajući pri tom bogat opis dočeka koji su u međusobnoj saradnji dogovorili carski dvor, zemaljske institucije i lokalne vlasti. Literatura navodi kako je ovo bio prvi posjet jednog cara prostoru Bosne i Hercegovine od 1463. godine, te da je od tada do 1910. godine Bosna bila uskraćena takvog carskog prisustva i „carske milosti i pažnje.“ Cara Franza Josepha I u poodmakloj životnoj dobi mogla je pokrenuti tek velika prigoda na takvo putovanje, što je u ovom slučaju bila sama Bosna i Hercegovina, za koju je bio predviđen da se odigra još samo konačan čin završetka svake priče o sudbini zemlje na koju je kruna dinastije Habsburg-Lothringen proširila svoju vlast:
„Njegovo Veličanstvo odlučilo je da pohodi Bosnu i Hercegovinu i da stanovništvu prvi put dadne prilike, da se svojem vladaru u svojoj zemlji pokloni.“
Istovremeno, „Sarajevski list“ je pisao:
„Poslije historičkoga čina konačnog pripojenja, u času kada narod Bosne i Hercegovine prvi put pristupa vršenju građanskih prava i dužnosti po ustavu, što ga je uzvišeni vladar ovijem zemljama darovao, naš Car i kralj ukazuje nam osobitu počast Svojim dolaskom u našu sredinu tijem, što baš na pragu novog ustavnog života želi da pohodi Sarajevo i Mostar.“
Car Franz Joseph I je tokom posjete Bosni i Hercegovini i Sarajevu odsjeo u staroj rezidenciji – Konaku, a ne na Ilidži, što može govoriti u prilog da je tradicionalna rezidencija i dalje bila otmjenija od ilidžanskog kompleksa, ali što je još vjerovatnije, predstavljala mjesto stolovanja ranije osmanske uprave i njihovih namjesnika, čime se nastojalo na simboličnom nivou raskrstiti sa osmanskim pretenzijama na Bosnu i Hercegovinu. Govoreći o Ilidži, mi svakako ne smijemo zaboraviti da u kontinuitetu zvaničnih krunskih posjeta imamo i onu iz 1888. godine, kada je Ilidžu posjetio prestolonasljednik Rudolf, ali se on tom prilikom nije zadržao, već je preko Blažuja posjetio tek Vrelo Bosne. Za pretpostaviti je kako 1888. godine nije bilo sadržaja vrijednih pažnje i protokola u lužanskom dijelu Ilidže.
Ipak, četvrtog dana putovanja Franza Josepha I, 2. juna 1910. godine, u popodnevnim satima, Car će posjetiti Ilidžu, koja je već u 14 sati bila spremna za doček koji je prema programu trebao biti upriličen u 16 sati, kada će voz stići na stanicu Banja Ilidža kod početka današnje Aleje, gdje će Cara publika toplo pozdraviti klicanjem i poznatim uzvicima: “Živio!”. Delegacija koju su činila tri automobila potom se odvezla na Vrelo Bosne. Baron Benko, odjelni predstojnik, vitez Mikuli, direktor lječilišta na Ilidži, Julius Pojman, vozili su se u jednom automobilu. Zemaljski poglavar Marijan Varešanin i sam Car bili su u drugom automobilu, dok su u trećem bili tadašnji zajednički ministar finansija, Burian i generalni ađutant cara, grof Paar. Prema pisanju tadašnjih novina, cara se posebno dojmilo igranje kola koje su upriličili građani Ilidže na Vrelu Bosne, kao i guslari koji su tom prilikom na guslama odsvirali „Carevsku“, nakon čega se vratio prema hotelskom kompleksu na Ilidži.
Tu je u kristalnom peharu ceremonijalno primio vodu iz toplog izvora, te se i lično potpisao u posebna dva albuma koja ostaju svjedočiti ovoj posjeti. Dekoracija je bila, očekivano, crno-žute boje, sastavljena od zastava i slavoluka u vrhu kojeg se nalazio natpis „Dobro došao!“, napisan latiničnim pismom, čiriličnim pismom, te na njemačkom jeziku, a sama centralna pozicija bila je smještena na binu ukrašenu ćilimima i cvijećem, a cijeli prostor je bio ispunjen narodom, dok su nešto značajnije gošće bile smještene na balkone hotela Hungarija i Austrija. Car se uz muzičku pratnju iz paviljona pojavio na bini u tačno 16:30 sati na oduševljenje mase. Uz Cara na bini su se nalazili ministar vanjskih poslova, grof Aehrenthal, zajendički ministar finansija, baron Burian, ministar Schönaich, dvorski konjušar Kinsky, poglavar zemaljski, Marijan Varešanin, baroni Pittner i Benko i drugi. Ceremonijal je započeo mimohodom građana koji su pozdravljali Cara, da bi se potom nastavio pozdravom lokalnih svatova, a izvori govore o hiljadama ljudi koji su bili prisutni na manifestaciji. Sudeći prema izvorima, za doček Cara na Ilidži i organizaciju programa bili su najzaslužniji direktor Julius Pojman, katolički župnik Matija Pajić sa Stupa, te pravoslavni paroh iz Blažuja, Danilo Adamović, kao i školski direktor Jozo Curić. Car je te večeri napustio Ilidžu, kako bi dalji predviđen ceremonijal i večeru dočekao u sarajevskom Konaku. Pozicioniranje Ilidže na ovako značajnu carsku rutu trebalo bi opravdati njen značaj, ali i ambicije koje su se od nje nastojale kreirati još od kraja 90-ih godina XIX stojeća kao elitnog hotelskog kompleksa. Car je imao posebne impresije na ilidžansku epizodu svog putovanja, o čemu će i lično telegrafisati udovici znamenitog Benjamina Kallaya, bivšeg ministra finansija Carstva i izuzetno posvećenog pitanju BiH, kako se prilikom posjete Ilidži prisjetio: „ (…) nezaboravnih zasluga njenog supruga za Bosnu i Hercegovinu“, konstatujući pri tome da je „prerano umro i da bi današnji dan bio najljepši dan u njegovom životu.“