H. Hamzabegović: BEDA VENERABILIS

Kalendarist Beda Venerabilis na stranici jednog kodeksa iz 12. stoljeća, koji se čuva u manastiru Engelberg u Švicarskoj.

// de.wikipedia.org/wiki/Beda_Venerabilis //

Slika je javno dobro.

Beda Venerabilis je izumio ovo računanje i brojanje godina u kalendarstvu, kojim se danas zvanično služi cijeli svijet.

Piše: Hamza Hamzabegović

Životopis

Beda je rođen 672. ili 673. godine u pokrajini Northumbria, sjeverna Engleska, a umro je 26. maja 735. u manastiru Jarrow (Džero), grofovija Tyne and Wear u Engleskoj. [1]

Kao dijete od sedam ili osam godina dospio je Beda u benediktinski samostan Wearmouth (Vermut). Baš tada je katolički benediktinski red izgrađivao manastir Jarrow, gdje će i mladi Beda preći. Tu će ostati do kraja svog života. Benediktinski monasi su djelovali pod motom Moli i radi (latinski: Ora et labora). Pošto je pripadao benediktinskom redu, Beda je kao katolik odrastao i živio u anglikanskom vjerskom okruženju.

U manastiru Jarrow sakupljalo se ondašnje znanje cijelog svijeta. Skriptori su u skriptoriumu marljivo prepisivali rukopise da bi se sačuvali za buduće generacije. Stvarana su i brojna nova literarna i naučna djela pisana isključivo na latinskom.

Beda je bio katolički teolog, pisac, pjesnik, historiograf, astronom, matematičar, komputist (kalendarist). U svim tim segmentima isticao se kao izuzetno značajan naučnik. Uživao je glas čovjeka nadljudske nadarenosti. Suvremenici su ga smatrali živom enciklopedijom. Njegova naučna ostvarenja poslužila su narednim generacijama naučnika kao fundamentalno znanje.

„Beda Venerabilis je toliko uvažavan kao da je bio živi svetac, koji hoda po zemlji obavijen plamenom znanja.“ [2]

Ime Bada bi moglo značiti na ondašnjem anglosaksonskom: Bède, molilac koji dobro zna molitve. Za života je Beda dobio nadimak na latinskom venerabilis, što bi moglo značiti časni, uvaženi, sveti, dostojanstveni i slično. To se kod historičara uobičajilo kao prezime pa se tako i koristi: Beda Venerabilis (engleski: Bede the Venerable; njemački: Beda der Ehrwürdige ili Beda Venerabilis, latinski: Beda Venerabilis).

Beda Venerabilis je proglašen svecem 1899. godine. [3] Kanonizirao ga je papa Lav XIII. i tom priliokom mu je dodijelio prestižnu titulu Doctor ecclesiae (engleski: Doctor of the Church, bosanski: Doktor crkvenih nauka). Ova titula, svetac, rijetko se dodjeljuje, i to samo posthumno. U katoličanstvu dosad ima samo 30 svetaca i tri svetice.

Djela

Brojna su djela Bede Venerabilisa. Napisao je više zbirki pjesama i eseja, te rasprave iz gramatike, zatim naučna djela u više tomova iz historije i astronomije, a i iz kalendarstva.

Bedina ostvarenja u kalendarstvu

Jedno od važnih Bedinih ostvarenja, koja se prakticiraju i danas, jeste izračunavanje i tabelarno fiksiranje pokretnog kršćanskog praznika Uskrs. To je zapravo uradio rimski svećenik Dionizije Mali 525. godine izračunavši to do 532. godine poslije inkarnacije Isusa Krista. Ovaj magični broj od 532 godine proglasio je komputist Dionizije Mali Kristovom erom. [4] Još je preporučio budućim kalendaristima da se i oni služe istom metodom, dakle inkarnacionim računanjem godina. Dionizijeve tabele su teške za razumjeti. Izvrsni matematičar Beda Venerabilis je to shvatio, te je po istoj metodi uradio uskršnje tabele naredne Kristove ere do u godinu 1064.

Beda je sastavio je i Chronicon ili Šest razdoblja svijeta. To je kronika od postanka svijeta pa do u Bedino doba. Kako Beda objašnjava, oni drugi su smatrali da je svijet nastao kad je bila ravnodnevica, ali on tvrdi da je to bilo četiri dana ranije. Na kraju on upozorava sve da ne misle da će Smak svijeta doći kad prođe šest hiljada godina, već kad to Svevišnji odredi: „Neka niko ne sluša one koji govore da će kraj svijeta doći kad prođe šest hiljada godina od njegovog početka“ [5] jer to niko živ ne zna, pa čak ni anđeli.

U djelu De temporum ratione u približnom značenju: O računanju vremena, koje je dovršio 725. godine prvi put se pojavljuje datum prema Bedinoj viziji inkarnacionog računanja i brojanja godina od rođenja Isusa Krista: „Uzmi godine poslije utjelovljenja Gospoda, na primjer tekuću godinu 725.“ [6]

Ovdje je Beda prihvatio brojanje godina prema inkarnacionoj eri, ali koja kontinuirano teče u jednom pravcu. Dakle, nije u potpunosti kopirao Dionizijev prijedlog da se nastavljaju Kristove ere od po 532 godine. Kao primjer za ovakvu odluku vjerovatno je Bedi poslužilo takozvano Varrovo brojanje godina od postanka grada Rima. [7] Ovo Varrovo permanentno brojanje godina u tekućem pravcu bilo je poznato ondašnjim kalendaristima kao tajno znanje, ali zvanično nije prihvaćeno ni od koje države.

Međutim, najavio se naredni problem. Bedi Venerabilisu, kao kroničaru i historiografu, bile su potrebne i one godine prije inkarnacije.

Bedine četiri trajne odredbe u kalendarstvu

Beda je prihvatio julijansku godinu s dvanaest mjeseci, početkom 1. januara i krajem 31. decembra, te brojem dana i prestupanjem s jednim danom u četverogodišnjem intervalu.

Naredne Bedine odredbe u kalendarstvu imaju historijski značaj. [8]

1. a) Fiksna tačka u vremenu i prostoru jeste rođenje Isusa Krista, koje je on proračunao prema podacima dobivenim iz radova Dionizija Malog.

2. b) Godine treba kronološki brojati od te fiksne tačke u dva suprotna smjera.

3. c) Smjer tekućeg vremena je inkarnaciona era ili Kristova era, što mi uglavnom nazivamo poslije Krista, nova era ili naše vrijeme. Ova era je beskonačna.

4. d) Brojanje godina unazad od ove fiksne tačke naziva se retrospektivna era, što je za nas obično stara era ili prije Krista. I ova era je beskonačna. Mada se godine broje u suprotnom smjeru, ipak su mjeseci u godini poredani kao i u godini nove ere.

Kako bi takvo brojanje i računanje godina trebalo prakticirati, pokazao je Beda Venerabilis 731. godine u svom djelu Historia ecclesiastica gentis Anglorum u približnom značenju  Crkvena historija naroda Angla ili običnije Crkvena historija engleskog naroda. Ovo djelo mu je donijelo i počasno zvnaje otac engleske historiografije.

Neki citati iz djela Historia ecclesiastica gentis Anglorum iz 731. godine nalaze se u „Razvoj kalendara u povijesti i vremeplov kroz historiju“:

1. Britanija, otok u oceanu, koji se nekad zvao Albion, leži između sjevera i zapada, u velikoj udaljenosti prema Germaniji, Galiji, Španiji, te većim dijelovima Europe (…).

2. Ali je ova Britanija bila Rimljanima do Gaiusa Juliusa Caesara nepristupačna i nepoznata. Ovaj dođe u 693. godini od osnivanja Rima i u 60. godini prije utjelovljenja Gospoda (…). (Inače, u tom napadu na Britanska otočja 60. godine stare ere Caesar je doživio težak poraz i više nije napadao tu oblast.)

3. U 798. godini od osnivanja Grada tražio je Claudius, četvrti car poslije Augustusa, koji se htio dokazati kao državi koristan princeps, posvuda i na svaki način priliku da bi vodio ratove i ostvarivao pobjede. Iz tog razloga je poduzeo vojni pohod na Britaniju (…). Ovaj rat je dokrajčio u četvrtoj godini svoje vladavine, koja je 46. godina poslije utjelovljenja Gospoda. [9]

Ovako isto, samo možda s nešto iznijansiranim terminima stara i nova era ili prije i poslije Krista, zvanično se danas broje i računaju godine u cijelom svijetu.

Čak i takav jedan naučnik proživljavao je krizne periode. Bedini radovi su se mogli lako izvrnuti u herezne spise pa su u papinskom Rimu bili ignorirani. Osim toga, za rimske kardinale Isus Krist se rodio dvadeset petog decembra, a ne prvog januara, kako hoće da objašnjava neki benediktinski svećenik, koji živi tamo negdje na kraju svijeta.

„I sam Beda Venerabilis se za vrijeme svog života držao svemudre poslovice: Prirodna pojava je ono što se može objasniti, a ono što se ne može objasniti, to je Božije davanje.“ [10]

Vremenom su Bedina naučna dostignuća, pošto su bila više hereza nego vjerski nauk, zanemarena i potisnuta u zaborav. Ipak su ostale uskršnje tabele po kojima se određivao datum pokretnog praznika Uskrs.

Prihvatanje Bedinog kalendara

Ključnu ulogu u prihvatanju Bedinih kalendarskih odredbi na Kontinentu imao je silni franački car Karlo Veliki [11] (kralj 768 – 800, car 800 – 814). Njegovo Carstvo je zauzimalo skoro cijeli dio zapadne Europe (Njemačka, Austrija, Slovenija, dio Hrvatske, dio Mađarske, Švicarska, sjeverna Italija zajedno s Rimom i Papinskom Državom, zemlje Beneluksa, Francuska, te dio Španije).

Tako mnogonacionalna država trebala je dosta ujedinjujućih ideologija. Ondašnji papa je prema carevim sugestijama definirao vjeru i korigirao Božije odredbe, i to onako kako je to odgovaralo franačkom caru u njegov imperijalistički koncept.

Onda je sposobni prosvjetitelj iz Engleske, Alkuin, sveučilišni profesor na sveučilištima u Franačkom carstvu, prezentirao caru Karlu Velikom ideju o jedinstvenom kalendaru za sve njegove podanike. Bio je to kalendar Bede Venerabilisa, odnosno njegov način brojanja i računanja godina od Krsitovog rođenja. [12] Time bi se odbacile sve ostale loklane metode kao što je na primjer u godini vladavine lokalnog vladara. Car je naredio da se to preispita i, ako bi bilo od političke koristi, da se uvede u praksu u cijelom njegovom Carstvu.

Kod tog preispitivanja iskrsnuo je takozvani kalendar iz Lorša (njemački: Lorscher Kalender). U manastiru Lorsch svećenici su već odavno pisali iz godine u godinu sve dane za cijelu jednu godinu na zidnom kalendaru na ondašenjem materijalu za pisanje od 1. jenuara do 31. decembra. [13]  Imena dana su se ponavljala u sedmičnom intervalu. Tako su bez teškoća prema julijanskoj godini određivali sve vjerske i državne praznike, pa i pokretni praznik Uskrs. Njima nije trebao nikakav Beda Venerabilis. Uz to bi pribilježavali poneke važne događaje na tačan datum određenog dana u dotičnim godinama. Bio je to značajan primjer za vođenje kronologije uopšte.

Uvidjevši da jedinstven kalendar može biti dobar faktor ujedinjenja naroda, franački car Karlo Veliki naređuje da se ta kombinacija, pisanje svih dana u godini i računanje godina prema Kristovoj eri, zvanično uvede u Franačko carstvo 812. godine. [14]

Bio je to takozvani franački kalendar: pisanje dana u cijeloj jednoj godini s njihovim nazivima, bilježenje svih vjerskih i državnih praznika dotične godine, zapisivanje značajnih društveno-političkih događaja u toj godini, te brojanje i računanje godina  od rođenja Isusa Krista u dva suprotna smjera. Tako je kompletiran ovaj kalendar kojim se danas svi služimo, a to je nastalo u doba karolinške renesanse.

„U svakom slučaju je u 9. stoljeću važilo kao već prastari običaj da kraljevi nalažu da se zbivanja njihovog vremena bilježe.“[15]

Car Karlo Veliki, lijevo, te njegov sin Pipin, kralj Italije, i pisar pri donošenju zakonskih odredbi. Minijatura iz pravnog zbornika „Liber legum“. Autor je Lupus abbas Ferrariensis (Lupo Servat). Djelo je nastalo u Fuldi između 829. i 836. po nalogu markgrofa Eberhard od Furlanije. To je još doba karolinške renesanse.

// https://de.wikipedia.org/wiki/Karl der_Gro%C3%9Fe //

Faksimil se čuva: Museo della Cattedrale, Modena (Codex Modena, Biblioteca Capitolare, O. I. 2, f. 154v)

Prva europska država, koja je u potpunosti prihvatila ovakav franački kalendar, bila je Mađarska. Kad je okrunjen mađarski veliki knez Stephanus za kralja po tradiciji Papinske Države i saglasnosti Franačkog carstva 1. januara 1001. godine, od pape je zvanično preuzeo katoličanstvo, a od Franaka kalendar.

Kad je Papinska Država prihvatila ovaj franački inkarnacioni kalendar, historijski nije dovoljno razjašnjeno. Pretpostavlja se da je to bilo tek poslije takozvane Velike šizme. Naime, u 1054. godini došlo je do globalnog razdvajanja između Ortodoksne Crkve u Konstantinopolisu i Katoličke Crkve u Rimu. Nadalje je svaka Crkva imala svoju samostalnu vjersko-političku ideologiju, posjedovale su svoje kalendare i načine računanja i brojanja godina.

Oko pet (ili šest) godina kasnija, u aprilu 1059. godine (negdje se datira april 1060.) održan je Uskršnji sinod rimokatoličkih svećenika u Rimu. Ondašnji papa Nikola II. (1058 – 1061) [16] donio je uz jednoglasni pristanak prisutnih delegata niz crkvenih reformskih odluka bez većih rasprava.

Historijski značaj ima papska bula pape Nikole II. „In nomine Domini“ (U ime Gospoda). Važno je njeno datiranje: 13. april 1059. U samom tekstu je navedeno: „u godini od rođenja 1059. u mjesecu aprilu“. [17] Ovom bulom se reformira izbor pape. Dakle, samo svećenici imaju pravo da biraju crkvenog poglavara, a ne politički moćnici. Zatim, više nije obavezno da papa bude iz italskog prostora, već može biti i iz drugih geografskih oblasti. [18]

Zaključuje se da bi ovo bio dokaz o prihvatanju franačkog inkarnacionog kalendara u Papinskoj Državi bez ikakvog pominjanja Franaka ili nekog drugog. Poslije tog događaja sve češće se u rimokatoličkoj literaturi koristi inkarnacioni termin: Anno Domini u značenju ljeta Gospodnjega, dok se uobičajeno datiranje u godini dotičnog vladara izostavlja.

„Bio je to konačan uspjeh za ideje Bede Venerabilisa, mada Bedu više niko nije ni znao niti spominjao.“ [19]

U srednjem vijeku su se različite konfesije, a i civilne frakcije, sukobljavale oko svega i svačega, naročito oko raznolikih vizija natprirodnih bića. Svaka strana je pazila da se ništa od onog tuđeg ne prihvati jer je navodno pogrešno i demonsko, te da se sopstveno sačuva jer je navodno nepobitna istina. U taj konflikt upao je i kalendar.

Pošto se u katoličanstvu upotrebljavalo Anno Domini, ljeta Gospodnjega ili u godini Isusa Krista smatralo se da je to posjed rimskih katolika. Zato su se ostale konfesije i civilne frakcije distancirale od tog tuđeg kalendara.

Ipak, prožimanjem različitog shvatanja došlo se do spoznaje da se naslijeđena ideologija, vjera, pa i Isus Krist ne mogu privatizirati kako kome odgovara u njegov koncept, svejedno koji. To nije ničije vlasništvo nego naslijeđeno dobro svih ljudi. Kroz te diferencirane rasprave zaključilo se da ni kalendar ne može biti ničija posesivnost jer je naslijeđeno dobro čovječanstva. To je pomoglo širenju ovog kalendara.

Literatura

Arno Borst: Computus. Zeit und Zahl in der Geschichte Europas, Wagenbach, Berlin 2004. ISBN 978-3-8031-2492-0

Arno Borst: Die karolingische Kalenderreform, Hahn, Hannover 1998. ISBN 3-7752-5446-3

Rudolf Buchner: Ausgewählte Quellen zur Deutschen Geschichte des Mittelalters, Band V, Die Reichsannalen, Deutscher Verlag der Wissenschaften, Berlin, 1956.

Michael Buhlmann: Beda Venerabilis, Suitbert und Kaiserswerth, Beiträge zur Geschichte Kaiserswerths. Reihe Mittelalter, Heft 11, Düsseldorf Kaiserswerth 2010.

Hamza Hamzabegović: Razvoj kalendara u povijesti i vremeplov kroz historiju, PLANJAX komerc, Tešanj, 2022. ISBN: ISBN 978-9958-34-650-7

Leofranc Holford-Strevens: Kleine Geschichte der Zeitrechnung und des Kalenders, Reclam, Stuttgart 2008. ISBN 978-3150184837

Günther Spitzbart ,hrsg.: Beda der Ehrwürdige. Kirchengeschichte des Englischen Volkes, 2 Bde. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1997. ISBN: 3-534-13422-2

Reference

[1] Hamzabegović 2022, 272.

[2] Portal bosnainfo.ba: Kalendarist Beda Venerabilis i kalendarske ere. Pristupljeno 22. oktobar 2024.

[3] de.wikipedia.org Beda Venerabilis . Pristupljeno 04. okotobar 2024.

[4] Borst 1998, 177; Holford-Strevens 2008, 75; Hamzabegović 2022, 244 – 248.

[5] Buhlmann 2010, 11; Hamzabegović 2022, 277.

[6] Buhlmann 2010, 11; Hamzabegović 2022, 276.

[7] Hamzabegović 2022, 198.

[8] Spitzbart 1997, 27; Hamzabegović 2022, 278 – 280.

[9] vidi [8]

[10] Hamzabegović 2022, 281.

[11] Borst 2004, 39; Hamzabegović 2022, 294.

[12] Borst 2004, 39.

[13] Borst 1998, 254; Hamzabegović 2022, 295.

[14] Buchner 1956, 115; Hamzabegović 2022, 295.

[15] Buchner 1956, uvod 1; Hamzabegović 2022, 295.

[16] de.wikipedia.org Nikolaus II. (Papst) Pristupljeno 08. oktobar 2024.

Ko smatra da je papa Nikola II. naredio da se oružanom silom uhapsi i svrgne njegov rival i protivpapa Benedikt X. 1059. godine, navodi da se ovaj Sinod održao u toj godini. A ko taj događaj smješta u 1060. godinu, vjeruje da je Sinod održan u toj godini.

[17] sr.wikipedia.org/wiki/In_nomine_Domini Pristupljeno 09. oktobar 2024.

[18] Politički moćnici su ove odluke ubrzo opovrgli, ali će one dosta kasnije ipak zaživjeti, te i danas važe.

[19] Hamzabegović 2022, 299.

Vanjski linkovi

https://de.wikipedia.org/wiki/Beda_Venerabilis

https://hr.wikipedia.org/wiki/Beda_%C4%8Casni

https://de.wikipedia.org/wiki/Nikolaus_II._(Papst)

https://www.britannica.com/biography/Saint-Bede-the-Venerable

https://sr.wikipedia.org/wiki/In_nomine_Domini

https://bosnainfo.ba/hamza-hamzabegovic-istrazivac-povijesti-kalendarist-beda-venerabilis-i-kalendarske-ere/