Hamza Hamzabegović u posjeti stećku s rukom u Tojšićima, maj 2024.www.bosliterni.ba
MISTERIJA STEĆKA U TOJŠIĆIMA
(Munisa Kovačević:) „Stećci su srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici i naši su najznačajniji spomenici kulturno-historijskog naslijeđa srednjeg vijeka. Stećci-nadgrobni spomenici kao glavna karakteristika kulturne historije srednjovjekovne Bosne, rađeni su od kamena, različitih formi, veličina i ukrasa.“ (Munisa Kovačević, prof: Baština sjeveroistočne Bosne broj 10, str. 263.)
Stećak obično odaje standard i visok društveni položaj ondašnjeg Bosanca, to jeste vlasnika groba. Izrada jednog stećka kao nadgrobnog spomenika bila je za ondašnje prilike veoma skupa.
Piše: Hamza Hamzabegović
(Šefik Bešlagić:) „Motiv ruke je česta pojava na stećcima (…). Pregledao sam sve raspoložive materijale i ustanovio da se ukupan broj motiva ruke kreće oko 150 (…).(Šefik Bešlagić: Stećci-kultura i umjetnost, str. 290.)
„Sasvim je izvjesno da ruka sa čekićem i dlijetom u Papratskom predstavlja majstora-klesara i pisara tog stećka i da ruka sa čašom u Tojšiću govori o svešteničkom grobu.“ (Šefik Bešlagić: Stećci-kultura i umjetnost, str. 296.)
(Munisa Kovačević:) „Motiv ruke sa čašom nalazi se na stećku koji je smješten u dvorištu OŠ Tojšići.“ (Munisa Kovačević, prof: Baština sjeveroistočne Bosne broj 10, str. 269.)
Kalesija spada u bogatije opštine s nekropolama sa stećcima: „36 nekropola i 417 stećaka.“ (Munisa Kovačević, str. 267.).
Negdje se tvrdi da ima 38 lokacija sa 428 stećaka. Ove brojke će se vjerovatno mijenjati jer je nedavno pronađena još jedna lokacija s dva stećka.
Uz pomoć mještanina iz Kalesije, Nijaz Dogić, obišao sam nekoliko nekropola sa stećcima u opštini Kalesija. Ima ih potpuno zapuštenih da se jedva prepoznaju, ali i lijepo uređenih.
Iznad sela pa uz priličnu strminu popnemo se do nekropole stećaka Mramorje, Bulatovci, koja se pak nalazi na vrhu tog brda. Kako je već dokumentirano u dvije skupine nalazi se ukupno 18 stećaka.
Mramorje,, stećci Bulatovci
Lokalitet Mramorje, Bulatovci, Kalesija.
Na slici iz lične arhive vide se dva stećka iz takozvane prve skupine. Jedan je ogroman, dok je drugi tik pored njega veoma mali. Ovaj stećak manjih dimenzija nosi zadivljujuće lijepe ukrase. Na čeonoj strani se vidi drvo „života“ s čijih grana vise, lijevo i desno, srazmjerno velika dva grozda. Motiv krovne plohe je oivičen lijepo urađenom neprekidnom bordurom. Pravi dragulj u umjetnosti stećaka.
Prilično smo se čudili kako su mogli ovi veliki stećci, težine 12 do 16 tona, da se transportiraju na teško pristupačna odredišta uz ondašnje skromne tehničke mogućnosti. Zaključili smo da bi to moglo biti uz pomoć saona, koje se zovu i taljige, sa nekoliko volovskih zaprega. Ipak, ovaj naš zaključak je prilično nepouzdan.
Moju posebnu pažnju privukao je stećak u Tojšićima na kojem je isklesan motiv ruke do ramena, koja pak drži čašu u šaci. Drugu polovinu porvšine s ove bočne strane zauzimaju dvije lijepo urađene identično simetrične spirale koje izlaze iz zemlje, dakle dvostruka spirala. Slične spirale predstavljaju „ekspresiju transformacije“ (Amer Dardagan). Vjerovatno simboliziraju dva simetrična života, ovozemaljski i onozemaljski.
Možda prikaz ruke simbolizira svećenika, ali čaša meni djeluje kao neki simbol zajedništva i drugarstva, čak bi se moglo reći da je to kalež dosta pojednostavljene izrade.
Ruka i kalež, pokal, stećak Tojšići
Foto iz lične arhive prikazuje dio stećka s uklesanom rukom sa čašom ili kaležom u šaci.
Kalež je liturgijska posuda različitog oblika i formata iz koje su vjernici u srednjem vijeku pili u krug po gutljaj vina. Bile bi to takozvane zaklete družine. Pod uticajem antialkoholičara i apostola zdravlja takvi obredi se više ne prakticiraju.
Najvrijedniji kalež (bokal, pokal) je Tassilov kalež ili Tasilov pokal iz 780. godine (njemački: Tassilokelch). Pripada kolekciji opatije Stift Kremsmünster u Austriji i neprocjenljive je vrijednosti pošto se radi o historijski znamenitom artefaktu.
(Od ovakve posude za piće, dakle kaleža, kroz povijest je modeliran sportski pokal, predmet kojim se nagrađuje pobjednik u sportskim nadmetanjima. Naravno, najpopularniji je trofej, pokal u nogometnom kupu.)
Poseban povijesni značaj ima kalež (pokal) na mnogim husitskim zastavama različitog oblika. Husitska vjerska revolucija, to jeste husitski ili bohemski vjerski ratovi (1419 – 1434) bješnjeli su između katolika i husita na područjima Velikomoravske, Bohemije i Nitre, prostori današnje Češke, Slovačke, dijelova Austrije i Mađarske, te okolnog geografskog prostora.
Husitska zastava
Rekonstrukcija jedne od više husitskih zastava sa simbolom kaleža, što obično asocira na zakletu družinu. (Hussitische Flagge mit dem Kelch// izvor slike: de.wikipedia.org/wiki/Vier_Prager_Artikel)
Husiti (kališnici, kaležnici) također su katolici. Oni su zahtijevali revolucionarni zaokret u shvatanju natprirodnih sila, i to onako kako je to govorio Jan Hus u Pragu, a ne papa u Rimu. Bio je to za povjesničare predprotestantski reformistični pokret.
Pravi protestanti, koji su se uspješno izborili da budu konfesija u spektru europskih monoteističkih religija, i protestantska Crkva, to jeste antipapski pokret širokih razmjera pojavljuje se oko sto godina kasnije. Obično se onda proučava Martin Luther.
Šta je govorio teolog i reformator Jan Hus (Husinec), kojeg su svećenici osudili na smrt i živog spalili na lomači u Konstanzu kao heretika, 6. jula 1415. godine?
Kao i svaki heretik, tako je i Jan Hus stavio čovjeka u centar duhovno društvenog bitisanja ljudske zajednice.
Na Zemlji nema ni Božijeg zamjenika niti Božijeg namjesnika.
Ni papu ne postavlja Bog na tron Svete Stolice, već taj čovjek bude biran od ljudi, svejedno da li poštenim ili politički manipuliranim izborom.
Svećenik nema nikakve čarobne moći.
Ni u ostalom ljudskom domenu nema nikakve čarobne moći. Ni molitve upućene Bogu ili nekom svetom kumiru nemaju željenog čarobnog efekta.
Crkvi ne treba plaćati porez.
Idenje u krstaški rat nije svetost, već zlo. Nikakav svećenik ne može tim ljudima dati garanciju da će ući u raj zagrobnog života ako poginu.
Pošto je monoteističko jednoumlje tog doba širilo priče da su svi ljudi grješnici, razvila se trgovina oko oprosta grijehova, takozvana indulgencija. To je oproštajnica grijehova ili magično oslobađajući zapisi.
Baš oko čarobne moći svećenstva i trgovine indulgencijama nastala je žestoka ideološka borba između teokrata i heretika.
Jan Hus je tvrdio da ni u kom slučaju nisu svi ljudi grješnici. Zato bi i prodaja i kupovina oproštajnica grijehova bila sama po sebi grijeh, te varanje naroda od strane svećenstva.
Iznošenje takvih krivnji protiv njih izazvalo je takvu grozotu kod svećenika da su ga na kraju osudili na smrt. Tog vremena su neprikosnoveni svećenici i tužili i sudili.
Dakle, prema Jan Husu čarobne moći nema ni svećenik ni molitva. Čovjek ne može svoju sreću ili ljudskost kupiti od svećenika ili molitvama izmoliti od Boga. On to stekne svojim poštenim radom, smjernim ponašanjem te poštivanjem svega postojećeg. Sve je to ipak stvorio Svevišnji po svom nahođenju, a ne po želji nekog prvosvećenika.
(U vezi s tim, danas obično govorimo o mentalnom sklopu ljudi, pozitivne ili negativne konotacije, ovisno od ugla posmatranja.)
Poslije smrti Jan Husa buknuli su husitski ratovi na pomenutim prostorima. Husitski pokret je okupljao ljude i iz susjedstva. Moguće je da ovaj stećak s rukom i pokalom ukazuje na svećenika husitskog pokreta. Isto tako je moguće da je prikazana desnica jednog junaka iz neke zaklete družine. I jedno i drugo ukazuje na to da je vlasnik spomenika bio učesnik u husitskim ratovima.
Pored uvaženog poštovanja genijalnom Jan Husu, ipak, nepostojanje čarobne moći kod svećenika i svećenstva bi mi, Bosanci, trebali relativizirati.
Naime, svjedoci smo toga kako su moćni svećenici pred izbijanje konstitutivnih ratova u Bosni (1992 – 1995) prestrojavali svoje vjerske korpuse za predstojeći kaos. Svojom ogromnom čarobnom moći oni su bez po’ muke preobražavali komuniste u fašiste i antibosance. Čudom smo se čudili neograničenoj moći svećanstva. Stajali smo kao hipnotizirani i ništa nismo poduzimali, što će se ispostaviti kao fatalna greška Bosanaca.
Decenijama poslije toga, sad u klerofašističkoj Dejtoniji, strepimo od toga da nam dejtonski demoni ne raskinu državu na tri vjerska distrikta.
I da nije diva Gullivera, alias Visoki međunarodni predstavnik, to bi se već davnih dana desilo.
Naime, uobražavajući neku sveznalost i slijedeći svoje naučne šarlatane, etnonacionalisti smatraju da Bosne nikad nije bilo pa prema tome ni Bosanaca.
Zato sad tri skupine monoteističkih čarobnjaka zahtijevaju k'o s poslom da se država raskine prema njihovim vizijama. Bilo bi to, kako oni mangupski tvrde, samo sprovođenje Božijih odredbi. Međutim, Bosna je vlasnišvto cijelog naroda, dakle Bosanaca, a ne vjerskih konfesija.
(Šefik Bešlagić:) „Može se općenito i dosta uprošćeno reći da su stećci kameni nadgrobni spomenici koji su karakteristični za područje stare Bosanske države.“ (Šefik Bešlagić: Stećci-kultura i umjetnost, str. 32.)
Nije zlato sve što sija niti je istina sve ono što dejtonski antibosanci propagiraju. Tako je pred Bosance iskrsnuo teško rješiv problem. Ako žele sačuvati cjelovitu Bosnu, onda trebaju gledati kako da se riješe dejtonskih zloduha. Trebaju se držati doktrine: jedan čovjek jedan glas. A za ovu relativno malu državu dovoljan je jedan fukncionirajući Parlament bez ikakve paradržavnosti.
Literatura:
Šefik Bešlagić, Stećci-kultura i umjetnost, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982.
Prof. Amer Dardagan: Sve o motivu “spirale” na stećcima?, internet članak, juni, 2020.
Munisa Kovačević, prof: Baština sjeveroistočne Bosne broj 10, Tuzla, 2018. ISSN ONLINE 2232-7665
Urednik: Mario Vukić, Šefik Bešlagić: Leksikon stećaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004. ISBN 9958-10-751-1
