Hamza Hamzabegović//www.bosliterni.ba
Avarska država Avarski Kaganat važna je epoha u srednjem vijeku i nezaobilazna tema za ranu povijest svih Slavena.
U svom najvećem usponu zauzimala je srednjovjekovna avarska država poznata i kao Avarski Kaganat ugrubo geografski prostor istočne Europe. Obično se navode četiri tačke državnog ograničenja, a koje su bile: Krim i Crno more na istoku, Aguntum (današnji Lienz na Dravi u Austriji) u Alpama i rijeka Saale u Njemačkoj na zapadu, te od Egejskog i Jadranskog mora na jugu Europe pa do Baltičkog mora na sjeveru. Od ove velesile strepila je cijela Europa.
Titula kan se prevodi kao knez, a titula kagan znači kan svih kanova (knez svih knezova) i obično se ne prevodi, a ima smisao gospodar Avara (kralj ili car). Od titule kagan proizašao je naziv države Kaganat.
Justinijan I Veliki doveo je Avare na europsko tlo.Wikipedia.org
Pljačkaške horde Slavena i Anta, a i ostalih barbara, svojedobno su upadima sa sjevera izazivale strah i trepet po balkanskom dijelu Bizantskog Carstva. Odnosile su ljetinu i odgonile stoku. Da bi suzbio ove opasne najezde barbara, bizantski car Justinijan I Veliki (527 – 565) odlučuje se krajem svoje vladavine da unajmi jako ratničko pleme i da ga naseli tamo odakle užas najčešće dolazi. To pleme bi po dogovoru čuvalo sjeverne granice. Takvi sporazumi nazivali su se u rimskom vojnom pravu foederatni ugovori.
Predvodnik avarskog izaslanstva po imenu Kandih postigao je 558. godine vojno-politčki sporazum s bizantskom diplomatijom o foederatnim obavezama. Uz određeni jednokratni obrok, termin za ondašnje vojne usluge, Avarima je određeno da se nasele na Krivinu Cnog mora, tu su danas veliki gradovi Odesa i Herson, a u ono vrijeme teritorija Anta. Avari 559. godine pobjeđuju Ante i pripajaju njihove plemenske teritorije, čime su počeli stvarati avarsku državu, a što dogovorom sa Bizantijom nije bilo predviđeno.
Prvi avarski vladar u Europi, pobjednik Anta, čije nam ime nije poznato, bio je na čelu Avara od nepoznate godine pa do 562.
Kratki opis njegove vladavine:
Ovaj kagan je postigao sporazum 558. s Bizantom i uz određenu naknadu doveo Avare na europsko tlo. Avari 559. pokoravaju Ante, pretvaraju ih u roblje te prisvajaju njihovu teritoriju. Avari napadaju Franke 562. i budu odbijeni od strane franačkog udionog kralja Sigiberta I.
Kagan Bajan I (562 – 582) jedini je avarski vladar čije nam je ime sa sigurnošću poznato. Spada u najsposobnije srednjovjekovne političare i osvajače na europskom tlu. Bajan I je zauzeo sjeverni dio istočne Europe.
Kratki opis njegove vladavine:
Bajan I sklapa 563. zanimljiv savez sa Slavenima, takozvana simbioza avarske konjice i slavenske pješadije. Poslije toga, blefirajući napada na Bizant, izlazi na Dunav 563. preko tuđe teritorije, gdje se Avari i Slaveni
Sigibert I s Bajanom I povlači liniju razgranienja perko Europe. Wikipedia.org
trajno učvršćuju. Bajan I predvodi drugi napad Avara na Franke. U bitki na rijeci Saale 566. godine rastjerana je franačka konjica, a franački udioni kralj Sigibert I je zarobljen i priveden pred Bajana I. U pregovorima oni priznaju jedan drugom državnost te povlače liniju razgraničenja preko Europe od Dunava do Baltika, koju daje rijeka Saale. Bajan I forsira naseljavanje zadobijenih teritorija deportiranim stanovništvom, uglavnom Antima. Slaveni su ta sila koja vrši prisilnu deportaciju. Anti i Slaveni se služe jednim govorom pa se tako vrši takozvana slavizacija istočne Europe.
Avari i Slaveni u savezu s Langobardima uništavaju 567. Gepidsko Kraljevstvo u istočnoj Panoniji. Po čudnom dogovoru teritorija je pripala Avarima. A već 2. aprila 568. godine Langobardi napuštaju zapadnu Panoniju i prelaze u sjevernu Italiju. Svoju teritoriju su sporazumno prepustili Avarima. Tako Bajan I postaje vlasnik cijele Panonske nizije, te je naseljava deportiranim stanovništvom.
Bajan I odnosi 574. godine značajnu pobjedu nad bizantskom vojskom u Trakiji, kad se doslovno bizantska vojska razbježala u strahu od Avara pri njihovoj pojavi. Bizantska odbrana Balkana je kolabirala. U zavjetrini ovih događaja uslijedila je najezda različitih barbarskih hordi koje se razilaze po balkanskom prostoru. U decembru te godine bizantski Dvor se obavezuje na plaćanje 80.000 solidusa (zlatnika) godišnjeg tributa. Bilo bi to plaćanje za poštedu ili kupovina mira. Onda je opkoljen značajan panonski grad Sirmium (danas Sremska Mitrovica u Srbiji) 579. godine, koji je i kapitulirao 582. godine. Smatramo da Bajan I nije doživio kapitulaciju Sirmiuma.
Kagan Bajan II (581/582 – 598) je nasljednik Bajana I. Pošto nam nisu poznata imena ostalih avarskih vladara, a u historijskim izvorima se spominje samo ime Bajan, mi ih pak, imenujemo prema nekom redoslijedu kao naredni Bajani. Čini se da je ime Bajan od vlastitog imena preraslo u titulu avarskog kagana. Bajan II je zauzeo Balkan.
Kratki opis njegove vladavine:
Bajan II je pokrenuo veliku invaziju Balkana raznolikim barbarskim hordama (581 – 583). Pri kapitulaciji Sirmiuma (582.) naredio je da se grad isprazni do zadnjeg stanovnika. Bajan II zauzima 584. Singidunum (danas Beograd). U toj kampanji on prodire i na Crno more, do luke Anhialos (danas Pomorie u Bugarskoj). Bizantski Dvor pristaje 585. na povećanje godišnjeg vojnog tributa Avarima za mir od 100.000 solidusa.
Ovaj mir niti jedna strana ne poštuje. Već 585. Bajan II zauzima cijeli dunavski limes od Singidunuma pa do Crnog mora. Bitkom pod Adrianopolisom (danas Edirne u današnjoj Turskoj) 586. zaustavljeno je prodiranje Avara prema Konstantingradu.
Pod avarskim državnim autoritetom je manje-više cijela unutrašnja teritorija Balkana, veliki dio obale Egejskog i Jadranskog mora. Luka Tesaloniki (danas Solun u današnjoj Grčkoj) se na jedvite jade spasila avarsko-slavenske opsade u septembru 586. godine. Avarsko-slavenska vojska zauzima 588. luku Patras na Peloponezu i veliki dio Peloponeza, dakle jug Grčke i istočne Europe.
Takozvana pustertalska bitka dogodila se u Južnom Tirolu (Italija) 591. kad je bavarski knez Tassilo I odbacio slavenske invazore do Aguntuma (danas Lienz na Dravi u današnjoj Austriji).
Bizantsko Carstvo započinje 591. ozbiljniju kontraofenzivu. U ljeto 592. general Priskos ili Prisk oslobađa veliki dio dunavskog puta, te zauzima grad Singidunum, gdje izgrađuje snažnu vojnu bazu.
Bajan II prodire 598. godine duboko prema Konstantingradu. On je na udaljenosti od oko 100 kilometara pred glavnim gradom Bizanta. Ima oko 12.000 zarobljenika.
Sve su prilike da je u maju ili junu izvršen dražavni udar i da je Bajan II otrovan zajedno s najbližim saradnicima.
Prema našim tvrdnjama na čelo Avara dolazi kagan Bajan III (598 – 599?), koji je po nekim tvrdnjama povjesničara bio neuračunljiv.
Kratki opis njegove vladavine:
Pošto mu bizantski Dvor ne ispunjava postavljene uvjete za otkup zarobljenika, on naređuje da se svih 12.000 poubija. (Mada je ovaj podatak sporan, zabilježen je i nije isključiv.) Ubrzo poslije toga bizantski Dvor pristaje na uvjete mira uz plaćanje 120.000 solidusa vojnog tributa godišnje. Ovo primirje niti jedna strana nije poštovala.
U proljeće 599. prešao je general Priskos rijeku Dunav kod grada Viminacium (danas Kostolac u današnjoj Srbiji). Otpočela je jedna od najkrvavijih godina u avarsko-bizantskim sukobima. Bizantski izvještaji, na koje se oslanjamo, navode preko 70.000 žrtava kod Avara za nekoliko mjeseci. Očito je poginuo i kagan Bajan III. Veliki je broj barbara zarobljenika. Priskos ih upućuje na bizantsku teritoriju.
Smatramo da je na čelo Avara došao kagan Bajan IV (599? – 610?). Osjeti se nagli zaokret avarske politike i diplomatije.
Kratki opis njegove vladavine:
Još dok su zarobljenici putovali na odredište, velikom brzinom, očito preko Balkana, stiže avarsko izaslanstvo na bizantski Dvor. Postignut je mirovni sporazum. Svi zarobljenici se vraćaju svojim kućama, granica ostaje ona prije izbijanja sukoba, bizantska vojska se vraća u svoje prijašnje garnizone. Poslije svega toga, general Priskos je smijenjen.
Kagan Bajan IV sklapa pakt s Langobardima u Italiji 601. Te iste godine su Langobardi, Avari i Slaveni preoteli Istru od Bizanta. Gubitak Istre je ozbiljno uzdrmao bizantski Dvor. Kao da je u Avarskom Kaganatu 602. došlo do pokušaja državnog udara i građanskog rata, ali se kagan Bajan IV održao na vlasti.
Zaključujemo da je od 610. novi vladar na čelu Avara, kagan Bajan V (610 – 626). Ovom veoma vojno aktivnom kaganu pripisuje se napad na Konstantingrad.
Kratki opis njegove vladavine:
Na poziv langobardskog kralja Agilulfa kagan Bajan V se miješa u unutrašnje prilike Lombardije. On 610. uništava buntovno veliko Vojvodstvo Furlaniju i razara njen glavni grad Forum Julii (danas Cividale). U toj kampanji na zapadu provocira kagan sukobe Alpskih Slavena sa Bavarcima. U bitki kod Aguntuma u Alpama 610. avarska konjica uništava bavarsku vojsku do zadnjeg čovjeka.
Kagan Bajan V smiruje 615. godine neposlušne gradove po svom Balkanu. On 616. naređuje Slavenima napad na luku Tesaloniki. Luka se spasila. U proljeće 618. kagan Bajan V lično predvodi napad na luku Tesaloniki. Zarobljeni su brojni ratari po poljima u blizini grada. Luka se i ovog puta spasila, kagan se vraća nazad. Pregovore oko otkupa zarobljenika vode slavenski lokalni knezovi.
Bizantski car i prekaljeni ratnik Herakleios (Heraklije) Veliki (610 – 641) nudi kaganu Bajanu V pregovore na bilateralnom vrhu kod Dugog zida u nedjelju, 5. juna 623. godine. Kagan Bajan V pristaje i smišlja kidnapovanje cara. Careva garda je u zadnjem momentu otkrila sakrivenu zasjedu. Car s pratnjom bježi nazad velikom brzinom. Avarska konjica je u potjeri za carem zauzela sve prolaze do gradskih zidova. U toj kampanji Avari su porobili okolinu Konstantngrada i odveli oko 70.000 Bizantinaca u roblje, koje su naselili po Panoniji u bilizini Sirmiuma. Car Herakleios je u vrlo nezgodnoj situaciji. On za mir na Balkanu pristaje plaćati tribut od 200.000 solidusa.
Te iste godine, dakle 623. dižu Slaveni na zapadnom dijelu Kaganata uz pomoć Franaka ustanak širokih razmjera. Njima se pridružuje izvjesni Samo, franački veletrgovac oružjem. Oslobođena su ogromna prostranstva, a centar je očito Karnburg kod Klagenfurta (Celovca) u današnjoj Austriji. Samo postaje vladar (rex – kralj) takozvanog Samovog Kraljevstva u starijoj literaturi Kneževstva. Franačke hronike u Knezu Samu vide i svog žestokog protivnika. Očigledno da Samo traži emancipaciju Slavena ne samo od Avara nego i mogućeg vojnopolitičkog i ekonomskog franačkog uticaja.
U dogovoru s Perzijancima napada 626. godine kagan Bajan V u savezu sa Slavenima, te unajmljenim soldateskama Kutrigura i ostalih plemena Konstantingrad. Grad je opkoljen krajem jula. Ovo je jedna od najtežih opsada Grada u povijesti Bizanta. U bitki na vodi zaliva Zlatni rog, 7. augusta 626., strašno je stradala slavenska mornarica, ta bitka se bilježi kao pomor Slavena. Opsada je razbijena.
Kagan Bajan V se vraća u Panoniju. Njemu se gubi svaki trag. Mi zaključujemo da je izgubio vlast.
Balkanski Slaveni su na ratnoj nozi protiv Avara. Oni uz pomoć Bizantskog Carstva dižu ustanak širokih razmjera te se 627. i 628. godine oslobađaju svakog avarskog tutorstva.
Očito, zbog preambiciozne politike Bajana V kolabirao je Avarski Kaganat. Prema proizvoljnim procjenama ogromna avarska država je za kratko vrijeme izgubila oko dvije trećine svoje teritorije, možda i više te izgubila status velesile.
Međutim, srednjovjekovna avarska država Avarski Kaganat egzistirat će 170 godina u Panoniji, prostorno mnogo veća od današnje Mađarske kao država drugog reda. Opstajala je u nekoj svojoj samoizolaciji feudalnog uređenja i zasad nam nisu poznati njeni vladari niti njihova imena iz tog vremenskog razdoblja.
Dakle, mi nažalost naziremo samo vladare iz ekspanzionog razdoblja avarske države.
Literatura
Hamza Hamzabegović: Otkud Slavenima pola kontinenta? Dio balkanske povijesti u velikom razdoblju Bizanta, historijska sinteza, izdavač PLANJAX komerc, Tešanj, 2022. ISBN 978-9958-34-642-2
Walter Pohl: Die Awaren. Ein Steppenvolk in Mitteleuropa 567–822 n. Chr., Verlag C.H. Beck, München 2002. ISBN 3 406 48969 9
Dodatna literatura
Dr Željko Fajfrić: Vizantijski carevi, Tabernakl, Sremska Mitrovica, 2008. ISBN 978-86-85269-18-9
Bodo Anke, László Révesz, Tivadar Vida: Reitervölker im Frühmittelalter: Hunnen – Awaren – Ungarn, Theiss Verlag, Stuttgart, 2008. ISBN 978-3-8062-2014-8