BIRN: Koliko Narodno pozorište Sarajevo (NPS) ukupno ima zaposlenih?
Gradimir Gojer: Narodno pozorište Sarajevo ima između 230 i 250 zaposlenih, ovisi o spoljnim suradnicima – 230 je jedan konstantan broj zaposlenih. U pozorištu imamo tri sektora: Balet, koji ima 20 umjetničkih djelatnika, Drama 23, a Opera oko 100 djelatnika.
BIRN: Godišnji budžet NPS-a je oko 6,5 miliona konvertibilnih maraka (KM), koji mu obezbjeđuje osnivač – Kanton Sarajevo. Koliko je od tog iznosa predviđeno za produkcijsku djelatnost Vaše kuće?
Gradimir Gojer: Iznos je različit od godine do godine, ali možemo reći da je posljednja cifra između 900,000 i milion KM. Ostatak novca je za održavanje objekta, osoblje, dohotke i ostalo. Novac koji dobijamo od našeg osnivača manje-više je konstantna cifra.
BIRN: Na koji način ocjenjujete i mjerite uspješnost NPS-a?
Gradimir Gojer: NPS ima dva “filtera” kada je u pitanju umjetnička produkcija. Jedan je Kolegij direktora, u koji spadaju direktori Opere, Drame i Baleta, direktor Tehnike i moja malenkost.
Drugi “filter” je Umjetnički savjet, u kojem, osim ljudi iz pozorišta, participiraju i neke istaknute osobe poput, naprimjer, filozofa Vladimira Premeca, književnika Irfana Horozovića itd. Umjetnički savjet je taj koji daje relevanciju umjetničkih rezultata.
Također, NPS ima, poput sličnih institucija, Upravni odbor – tijelo sastavljeno uglavnom od ljudi izvan NPS-a – a koji daje ocjenu našega ukupnog poslovanja, prije svega financijskog, te poslovanje naše kuće kao cjeline.
To su neke “rigoroze” kroz koje mora program našeg pozorišta i umjetnički i finansijski da prođe. Mi smo do sada imali veliko umijeće upravljanja pozorištem, tako da u posljednje vrijeme, konkretno koliko sam ja direktor NPS-a (dva mandata – osam godina), niti jedne godine nismo imali minus u poslovanju.
Kazao bih, zapravo, da smo poslovali rentabilno. Ono što smo imali sredstava, čini mi se da smo ih na ravnopravan način raspoređivali. Smatram da je kultura oblast u kojoj ne smijemo gledati po logici preživljavanja.
Trebali bismo gledati i s razvojnog stajališta. Kada govorim o razvoju, ne mislim samo na predstave koje postavljamo. NPS je vrlo specifična institucija. Ono ima najveći radionički prostor, koji bi mogao biti ozbiljna tvornica dekora za sve institucije kulture i to u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Zagovaram da se, radi ušteda, treba raditi na razvijanju fabrike dekora i fabrike kostima. Smatram da je to jedna od ušteda koja se može napraviti u državi. S druge strane, postoje čitavi umjetnički zanati koji su u međuvremenu odumrli.
Danas u BiH nemamo majstora koji može napraviti baletnu patiku. Stoga ih moramo uvoziti iz Rusije, što je dodatni trošak, a donedavno je postojao majstor koji je pravio te patike. Rekonstrukcija umjetničkih zanata također pripada razvojnom konceptu NPS-a.
Teatarska infrastruktura mora pratiti ono što je umjetnički akt, jer ako nemate umjetničku i tehničku logistiku, mislim da niste ispunili svoju funkciju kao teatar.
BIRN: Kada biste se posvetili većem poduhvatu u produkciji baletske, dramske ili operske predstave, koliko bi vam trebalo novca? Činjenica je da je NPS deficitarno u kadrovima umjetničkih djelatnika.
Gradimir Gojer: Naprimjer, baletski ansambl je prije rata imao 40 baletana, a sada imamo 20. Sektor drame danas ima 20-ak glumaca, a nekad ih je bilo 50.
Naša institucija je doista kadrovski devastirana, ali sam prezadovoljan rezultatima u odnosu na materijalna sredstva koja se ulažu i u kadrovsku postavu koja to trenutno izvodi. Mogu vam reći da bi bilo najbolje kada bismo imali 50 baletnih igrača i 40 glumaca.
Hor Opere je kadrovski najpopunjeniji, međutim najveća slabost je orkestar. Od rata pa do danas NPS nema svoj orkestar, nego naše operne predstave servisira Sarajevska filharmonija i ta saradnja je dogovorena s Ministarstvom kulture i sporta Kantona Sarajevo, da oni sviraju sve projekte Opere.
Međutim, javlja se jedan disbalans u planiranju repertoara, jer ne može jedan orkestar zadovoljiti tolike zahtjeve, i produkcije Filharmonije i produkcije Opere, te produkcije Baleta. To su nekad obavljala dva orkestra.
No, prisjetimo li se vremena prije posljednjeg rata, u Sarajevu su postojala čak tri orkestra: orkestar Radio-televizije, operno-baletni orkestar NPS-a i orkestar sam za sebe.
BIRN: Kakvu je posjećenost NPS imalo u prošloj godini?
Gradimir Gojer: Prateći produkciju i posjećenost, možemo reći da imamo posjećenost između 70 i 80 procenata. To je na nivou cijele godine. Međutim, posjećenost varira od projekta do projekta.
Najposjećenije su predstave čiji su autori domaći, bosanskohercegovački pisci, a tako je i u operi. Naprimjer, najposjećenija je opera Hasanaginica, koju je napisao naš kompozitor, dirigira naš dirigent i pjevaju naši operni pjevači.
BIRN: Uloga direktora neke institucije u ondašnjem sistemu, kakav su imale i ostale zemlje bivše Jugoslavije, bila je čisto reprezentativna. Direktor je nadgledao rad i poslovanje institucije, ali se nije mnogo brinuo oko menadžmenta s obzirom da su institucije tada dobijale sigurna sredstva za svoj rad.
Vremena su se promijenila. Da li bh. društvo, koje prolazi tranziciju sada, i Vas primorava da se više interesujete za oblast menadžmenta kako bi dobro poslovala institucija na čijem ste čelu?
Gradimir Gojer: Direktor u teatru je glavni krivac za sve. Nisam amnestiran u slučaju umjetničkog neuspjeha nekog projekta u pozorištu, a nisam amnestiran ni onda kada nema toaletnog papira u WC-u. Mi smo institucija možda najznačajnija u kulturi BiH.
Najznačajniji smo jer smo jedino baletno-operno-dramsko pozorište. Time smo i na udaru javnosti, u pozitivnom i negativnom smislu. Sve ono što je dobro pripisat će se menadžeru, kao i ono što je loše.
Stoga je kompleksno obavljati ovu dužnost. Direktor je istovremeno i glasnogovornik svoje kuće. Smatram da bi NPS i trebalo imati svog pravog glasnogovornika. Nismo nezadovoljni odnosom javnosti prema nama.
Smatram da se količina pisanja o ovoj kući za vrijeme obnašanja mog mandata povećala najmanje za 50 posto, i mislim da mediji dostatno posvećuju pozornost NPS-u.
BIRN: Ima li trenutno NPS osobu na poziciji menadžera?
Gradimir Gojer: Nedavno sam uposlio jednu osobu koja je na akademiji završila odsjek za organizaciju. Ona je trenutno u procesu “uvođenja” u posao. Duboko sam ubijeđen da će se u narednom periodu njen rad itekako osjetiti, ne samo na prodaji naših “proizvoda” nego na plasiranju medijske slike o tim proizvodima.
BIRN: Kakva je odgovornost NPS-a prema svojim finansijerima?
Gradimir Gojer: Svake godine u mjesecu maju Vlada Kantona Sarajevo analizira naše financijske i umjetničke izvještaje.
A u junu mjesecu, kada Vlada usvoji ili ne usvoji naše izvještaje, onda isti izvještaji dolaze pred poslanike Parlamenta Kantona Sarajevo, te oni ponovo diskutiraju o našim izvještajima.
Dakle, transparentnost našeg rada ide preko izvještaja koji su dvostruko filtrirani.
BIRN: Već osam godina obnašate funkciju direktora NPS-a. Trenutno je raspisan konkurs za istu funkciju. Da li ćete se ponovo kandidovati i zbog čega?
Gradimir Gojer: Ponovo ću se kandidirati jer smatram da imam dva razloga: prvi, započeli smo neke projekte koje bih želio da završim, a drugi – smatram da je pozorištu potreban iskusan čovjek, čovjek kontinuiteta.
Vrlo je opasno u ovakvom mehanizmu, koji podrazumijeva veliki broj ljudi i programa, ići hirovito na promjene. Mislim da treba raditi na stvaranju tima ljudi koji će instituciju preuzeti, i mi to pomalo radimo.
BIRN: Da li je Kanton Sarajevo, koji je osnivač pozorišta, omogućio Vašem timu ljudi odlazak na usavršavanja, treninge i slično?
Gradimir Gojer: Naše radnike mi šaljemo na treninge i to se financira iz budžeta pozorišta. Pošto je pozorište alimentirano od Kantona, dakle Kanton posredno jeste financijer i takvih treninga.
Uglavnom smo slali radnike iz financijsko-pravne službe i radnike na treninge usavršavanja, kako bi znali našu instituciju konkurirati za različite fondove. Konkretno, naša tehnička direktorica i šefica računovodstva su išle na treninge profesionalnog usavršavanja.
Ali te radionice se ne održavaju često, možda dva ili tri puta godišnje.
BIRN: Prema Vašem mišljenju, da li su javni organi poligoni za udomljavanje stranačkih kradova?
Gradimir Gojer: Iskreno, ja nemam takvo osjećanje jer sam se, što se tiče kulture, susretao s ljudima koji su kvalificirani.
Možda je stranka nekada nekoga i dovela, ali mislim da se u kulturi i dalje prati to da li je čovjek senzibiliziran za ovu oblast. Smatram da se u kulturi najmanje manipulira na toj stranačkoj osnovici.
BIRN: Hoćete li time reći da kultura nije atraktivna kao oblast za udomljavanje stranačkih kadrova?
Gradimir Gojer: Nema novca, i to je glavni problem. Stranke vjerojatno manje žele da imaju ljude pod svojom kontrolom u kulturi iz prostog razloga što im ti ljudi mogu odnijeti, a ne donijeti novac, odnosno mogu od njih tražiti putove kako da dođu do novca.
BIRN: Ima li Bosna i Hercegovina dovoljno novca?
Gradimir Gojer: Smatram da u BiH ima novca, samo on nije dobro raspoređen. U pitanju je strategijsko raspoređivanje novca u našoj zemlji. Iznijet ću vam svoje amatersko, pa možda i diletantsko mišljenje.
Vjerujem da država treba potpuno da preokrene logiku poslovanja. Država bi konačno trebala shvatiti da ima velike šanse u tzv. čistim tehnologijama, u poljoprivredi, stočarstvu, i nadasve u kulturi.
Smatram da su ekologija i kultura trenutno najveći resursi države BiH, a istovremeno se tretiraju kao potrošnja. Nisam primijetio da je država ozbiljnije angažirala sredstva u jednoga sjajnog, evropski relevantnog umjetnika kakav je Jusuf Hadžifejzović ili Braco Dimitrijević.
Mislim da su to resursi koji bi financijski unaprijedili državu. Nisam vidio da je država uložila neki ozbiljniji iznos u Harisa Pašovića i njegove predstave, niti da je država ozbiljnije uložila, naprimjer, u balet. Ne može se u euroatlantske integracije ići s državom koja nema razvijenu operu i balet.
BIRN: Osjeća li pozorište i danas posljedice svjetske ekonomske krize? Može li ovdašnja publika sebi kupiti kartu?
Gradimir Gojer: Mi smo smanjili cijenu ulaznica. Sve ono što je prva i druga repriza ima jednu ozbiljniju cijenu, a sve ono što je poslije, rangirali smo na đačke predstave.
Sad imamo posebnu cijenu za đačke predstave i posebnu cijenu smo uveli za popodnevni termin. Imamo jedan broj opernih i baletnih predstava koje idu u 17 i 18 sati, što su ipak predstave u kojima mi, da tako kažem, ne popuštamo u kvaliteti, ali popuštamo u cijeni.
Imamo cijeli plan kada je u pitanju putovanje po Bosni i Hercegovini jer imate toliko manjih mjesta koja u 30 godina nisu vidjela nijednu opernu ili baletnu predstavu.
Naravno, tu bi država trebala participirati sasvim određenim sredstvima. Mi smo s naše strane poduzeli da napravimo male projekte, one koji nisu opterećeni dekorom niti ljudima, tako imamo operu s dva-tri lica.
Vjerujem da ćemo i u idućem periodu raditi više na tim edukacijskim elementima. Problem je svakako efekat recesije, ali i škole rade malo na onome što se zove posjeta pozorištu.
BIRN: Kakve su relacije Vašeg pozorišta s Narodnim pozorištem Republike Srpske?
Gradimir Gojer: Moram da kažem da ozbiljnije odnose posljednjih godina nismo imali, osim što je NPS nekoliko puta gostovalo na njihovoj manifestaciji “Teatar fest”.
Neke druge razmjene i gostovanja su bili svedeni na minimum. Ne bih rekao da su politički razlozi u pitanju, već materijalni razlozi. Nadam se da će u narednom periodu biti i na tom polju više suradnje.
BIRN: Da li ste politički aktivni? Jeste li član neke stranke?
Gradimir Gojer: Jesam, član sam Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH). Odmah da kažem, nisam mnogo politički aktivan zato što mislim da je trenutno toksificiran naš politički prostor.
Mislim da smo mi, da tako kažem, pod jednom strašnom i još ratnom traumom, i smatram da treba cijeli ovaj prostor očistiti od onoga što su uticaji rata. Mislim da svi moramo raditi na tome da počnemo živjeti život koji nam je dat, a ne da taj život bude projektiran isključivo iz glava političkih moćnika.
BIRN: Rekli ste maločas da ste član jedne političke stranke, da li Vam je učešće u stranci pomoglo ili odmoglo u nekim situacijama?
Gradimir Gojer: Više mi je odmoglo. Kad nastupate kao čovjek, kao stvaralac, manje-više vas svi pitaju ovo isto pitanje koje ste mi postavili. Čim kažem da sam član stranke, gledaju me drugim očima i smatraju da sam pod nečijim uticajem.
Mogu vam kazati da sam ja sretan – niti mi je neko rekao šta da postavim na repertoar pozorišta, niti da primim nekoga u angažman i slično. Dakle, nije mi niko uticao iz stranke na ono što ja radim. Ljudi pak to ne vjeruju.
S druge strane, ponosan sam što je za vrijeme dva moja mandata pozorište igralo pisce koji su Srbi, Bošnjaci, Hrvati i Jevreji – stvaralaštvo svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini.
I vrlo sam se brinuo da to igranje domaćih pisaca ne ugrozi kulturologijsku misao pozorišta na planu da igramo značajne strane suvremene i klasične pisce. Trudio sam se da bude balans između onoga što je domaće i strano stvaralaštvo.
BIRN: Dolaze li bolji dani za “Kuću na obali” (Narodno pozorište Sarajevo) imajući u vidu da se Ivica Šarić ponovo vratio na poziciju kantonalnog ministra, a istovremeno je i prvak Opere ovog pozorišta?
Gradimir Gojer: I za vrijeme prošlog mandata, Ivica Šarić je povukao neke poteze koji su bili pragmatično vrlo dobri za ovu kuću.
Duboko se nadam da će se to desiti i ovoga puta, iz prostog razloga zato što je to čovjek s golemim teatarskim iskustvom, koje nije samo utemeljeno na njegovoj solističkoj karijeri, nego je utemeljeno na njegovom radu što kao direktora Opere, što kao predsjednika Savjeta kad je to bio u NPS-u.
Dakle, on ovu kuću zna, što bi se reklo, u mali prst. I vjerujem da je to dobra okolnost.
Autori: Zvjezdan Zivkovic i Naida Balic