Obimna knjiga Otkud Slavenima pola kontinenta? izašla je iz izdavačke kuće Planjax komerc. Autor je Hamza Hamzabegović.www.bosliterni.ba
Hamza Hamzabegović
Književnik, publicist i istraživač historije Hamza Hamzabegović rođen je 1948. godine u Glodima kod Zvornika. Školovao se u rodnom mjestu, te Kozluku i u Sarajevu. Zbog nedostatka posla otišao je na privremeni rad u SR Njemačku. Vanredno je završio i diplomirao (1984.) njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Odsjek germanistika. Ratna situacija ga je spriječila da se vrati u Bosnu. Sad se isključivo bavi književnošću i povijesnom publicistikom. Živi i stvara u Münchenu i u Sarajevu. Za sebe kaže da je bosanski pisac.
Recenzija: Milorad Kostić
Milorad Kostić
Historijske teme zaokupljaju Hamzu Hamzabegovića pa im on u svojim istraživačkim radovima daje dosta prostora. Neka njegova otkrića su već naučno prihvaćena.
U studiji „Stara ćirilica i njeno moguće porijeklo“ (2015.) istraživač Hamza Hamzabegović je s naučnog stanovišta dokazao da je stara ćirilica, pismo bosanskih stećaka, nastala u Bugarskoj u takozvanoj Preslavskoj književnoj školi krajem 9. stoljeća.
Za povijest Bosne značajno je što je istraživač Hamzabegović u studiji „Nastanak Bosne u vremenu i prostoru“ (2017.) dokazao geopolitički početak srednjovjekovne Bosne. Naime, mađarski kralj Bela II. Slijepi (1131 – 1141) je u ratnoj kampanji 1135/1136. godine otrgnuo dio Dalmacije Papinskoj Državi. Taj geografski potez postao je vojni distrikt Bosna, a ime je dobio po slivu rijeke Bosne.
U obimnom i značajnom istraživačkom djelu, koje je pred nama i naslovljeno je „Otkud Slavenima pola kontinenta? Dio balkanske povijesti u velikom razdoblju Bizanta. Historijska sinteza“ – izdavač: Planjax komerc, Tešanj – znanstvenik Hamza Hamzabegović se otisnuo u srednji vijek i u razdoblje Bizantskog Carstva.
Bilo bi to za klasičnu historiju „mračno“ doba, koje pojedini historičari preskaču ili tu i tamo nešto letimično pomenu da se dogodilo.
Djelo „Otkud Slavenima pola kontinenta?“ je zapravo historijska sinteza, gdje se mnogo toga sukobljava, prožima te sumira u svojoj mnogostrukosti. Time dobijamo relativno drugačiju viziju naše zajedničke prošlosti od važeće.
Kako slijedimo izlaganja u ovoj Historijskoj sintezi, tako nam pred našom imaginacijom izranja iz povijesne magle slika avarske države Avarski Kaganat. Čudan savez Avara i Slavena ratnim aktivnostima je zauzeo istočni dio Europe. U jeku svoje moći vojna velesila, avarsko-slavenska imperija, prostirala se od Egejskog i Jadranskog mora pa do Baltika, te od Krima pa do polovine današnje Austrije.
Ovim svojim radom istraživač povijesti Hamza Hamzabegović nam je otkrio jednu veoma značajnu epohu europske historije. Tada se u grubim crtama skicirala geopolitička slika današnje Europe. Autor je evoluirao našu davnašnju prošlost na novu razinu. To je sve potkrijepljeno validnim i autentičnim dokazima, koje nije moguće opovrgnuti.
I mada Hamzabegović isključivo argumentira, ipak je ovim svojim radom negirao bilo kakvu seobu Slavena. Prisilna deportacija stanovništva nije seoba naroda. Bio bi to samo jedan od aspekata ovog itekako kompleksnog, slojevitog, pa i ambicioznog rada pisanog u izrazito znanstvenoj akribiji.
Usudio bih se reći: Hamzabegovićeva Historijska sinteza je veoma značajno naučno dostignuće iz domena historije i moderne arheologije u BiH. Bila bi to duhovna kreacija naše zajedničke prošlosti zasnovane na čvrstim materijalnim dokazima.
Svojom pojavom knjiga „Otkud Slavenima pola kontinenta?“ Hamze Hamzabegovića u značajnoj mjeri obogaćuje nauku, kulturu i književnost BiH. Djelo je zahtjevno i iziskuje od čitalačke publike izvjesno predznanje.
Tako bi ova Historijska sinteza mogla biti zanimljiva za sve one koji se profesionalno bave prošlošću ili ih povijest jednostavno zanima. Također bi i biblioteke trebale imati primjerak ovog enormno značajnog ostvarenja iz B-H nauke i književnosti.
Mada su poglavlja o avarskoj državi Avarski Kaganat svojevrsni stub nosač ove knjige, postoje i mnogi drugi povijesni aspekti u ovom složenom, delikatnom, pa i misaonom djelu.
Kako klasična historija objašnjava, najezda takozvanih barbara razorila je Imperium Romanum, dakle Rimsko Carstvo. To bi se moglo samo uvjetno prihvatiti. Rimsko Carstvo je bilo velesila kojoj s vana niko ništa nije mogao. Zato Hamzabegović relativira ulogu barbara u rušenju Carstva. Ipak je propalo.
Naime, glavni akteri u borbi za i protiv uređenja države Imperium Romanum bili su njegovi visokopozicionirani dužnosnici.
Prema Hamzabegovićevoj verziji rimsko društvo se raslojilo po vertikali zbog različite interpretacije pobožnosti. Dva moćna monoteizma bila su u bespoštednoj borbi za ljudske duše, prevlast u društvu i dominaciju nad Carstvom: arijanstvo i trinitarijanstvo.
I tu smo već kod vječne dileme. Po čemu je ideologija jednog monoteizma sebi uzimala za pravo da uništava sve druge? Postoji li uopšte pravovjerje i krivovjerje? Da li je manipuliranje ljudskim emocijama nadmoć ili grijeh? Smiju li hereza i ateizam sa svojim vizijama uopšte postojati u teokratskom uređenju? Kao što je onda bilo, nije ni danas mogo drugačije: Na ovakva pitanja svako sebi traži odgovor prema subjektivnoj percepciji, ovisno o tome kakva esencija čini suštinu njegove pameti.
U modernoj znanosti se i dalje lome koplja oko vjere, hereze, morala, mentalne zrelosti, te vjerovanja ili nevjerovanja. O fenomenima ideologije i antiideologije piše i Hamzabegović u svojim radovima. Kod njega geneza hereze proizilazi kao revolucija ljudskog uma, novi kvantum znanja. Ateizam nije praznovjerje već vizija svjesnog ubjeđenja.
Stičemo dojam da se u Hamzabegovićevim studijama, „Heretik Ehnaton i modeliranje boga“ (2020.) te „Religija i hereza, vječni dualizam“ (2020.), pojavljuje takozvana fenomenologija percepcije. Tako se prema esencijama, koje tvore ljudske misli, često zaključuje da je jedna ideologija istinitija od one druge koju treba odbaciti pa i osuditi.
Naprimjer, u davnašnjim kulturama društvo se cijepalo na one koji su vjerovali da je moguće da egzistiraju mitološka bića s ljudskim tijelom i životinjskom glavom, bila bi to tradicionalistička struja vjerovanja. Kontrapoziciju ovome uzimali su ljudi koji su vjerovali da su takve kreature samo plod ljudske mašte. Prema tome, i jedni i drugi su vjerovali u svoje vizije. Njihova dokazivanja „date“ istinitosti uzrokovala su pomake kod nauke. Bio bi to viši stupanj spoznaje kroz teoriju i iskustvo, za jedne pravi put, za one druge stranputica.
Zato Hamzabegović sugeriše zaključak da ne postoji ni pravo ni krivo vjerovanje, već evolucija ljudskog ubjeđenja da nešto jeste ili da više nije.
Mada Hamza Hamzabegović u svojim radovima nigdje ne pominje termin fenomenologija percepcije, ipak smo kod njegove lektire već u toj filozofskoj smjernici.
Ondašnje beskompromisne borbe u Rimskom Carstvu između arijanskog monoteizma, „barbarski“ nastrojena ideologija, i trinitarijanskog monoteizma, vjera vladarske elite, uzimale su apsurdne i fanatizirane oblike. To prevazilazi puku faktografiju i ulazi u fenomenologiju percepcije, koja se pojavljuje kod Hamzabegovića.
Arijanci su vjerovali u Sveto Dvojstvo, kojeg čine Bog Otac i Bog Sin, Isus Krist. Vjernici ove konfesije bili su mahom Vizigoti (Zapadni Goti) ili Ostrogoti (Istočni Goti). Njihove pomoćne trupe činile su glavninu ondašnje vojske Rimskog Carstva.
Trinitarijanci su vjerovali u Sveto Trojstvo, kojeg čini Bog Otac, Bog Sin Isus Krist i Sveti Duh. U tom razdoblju Sveta Marija još nije imala svoju ulogu u Svetoj Porodici. Međutim, trinitarijanci su činili vladarski sloj iz kojeg je u vladu selektirana isključivo skupina ekstremnih monoteista.
Također je i Rimski Panteon još uvijek imao veliki broj svojih pristalica.
Kad su Vizigoti 410. godine zauzeli i opustošili Rim, uzdrmali su državu Imperium Romanum iz temelja. Oni nisu došli s vana, oni su bili dio tadašnjeg rimskog društva i živjeli su decenijama na teritoriji Carstva kao foederati. Vizigoti su činili znatan korpus rimskih pomoćnih trupa sa svojim kraljem, koji je nosio i rimski vojni čin magister militum, što bi moglo značiti general. Ali, tada mu je bila oduzeta.
Pošto Carstvo nije izmirilo svoje stvarne ili fiktivne obaveze prema pomoćnim trupama i njihovim oficirima, Vizigoti, po vjeri arijanci, podigli su ustanak. Kod pregovora nije došlo do sporazuma. Onda su odmetnuti Vizigoti napali i zauzeli Rim. Pljačkom su po svom nahođenju nadomirili sve zaostale dugove. Kao striktni monoteisti, oni su usputno nanijeli nenadoknadive štete vjeri u Rimski Panteon. Vizigoti su ipak napustili i Rim i Italiju pa su otišli u Španiju.
Vladarska elita trinitarijanaca nije oprostila barbarima ovo teško poniženje niti njihovom arijanstvu. Otpočela je užasna agitatorska kampanja protiv arijanstva i barbara, kao i protiv svih koji su pripadali nekoj drugoj konfesiji. Bila je to vjerska revolucija odozgor, koju su sprovodili trinitarijanci, propraćena etničkim sukobima i raznim manipulacijama te zabranama putem dekreta. Rezultat tog kaotičnog stanja je naglo opadanje ugleda i moći države i gubljenja moralnih vrijednosti u društvu.
Ovdje bi se moglo govoriti i o principijelnostima bez obzira na gubitke.
Na kraju će careva vjera nadjačati. Trinitarijanstvo će sa svojim svećenstvom potisnut arijanstvo, ali će pri tome uništiti i državu Imperijum Romanu.
Veoma često je i ugao posmatranja važan za realnu povijesnu spoznaju nekih historijskih događanja.
Mi ne možemo knjigu od 718 stranica interpretirati u jednom dahu. Važan aspekt ovog krupnog projekta čine i poglavlja o fenomenu pojave Slavena u povijesti, kao i sam njihov naziv. Oni su na čudan način nastali u nekim tim poremećajima koji su proizilazili iz vjersko-političkih previranja, društvenih turbulencija i građanskih ratova u razdoblju Bizantskog Carstva, koje je na neki način naslijedilo državu Imperium Romanum.
Ova knjiga, „Otkud Slavenima pola kontinenta?“, sa svojim naglim zaokretima, koje daje sam tok povijesti, a koje je autor Hamza Hamzabegović vrsno obradio, uzbudljiva je kao i neki avanturistički roman. Ličnosti, koje susrećemo u ovom zanimljivom štivu, realni su produkti svojih epoha i doslovno su pravile historiju ili su je bar kreirale.
Knjiga se preporučuje za čitanje i proučavanje naše zajedničke prošlosti ili studiranje pojedinih epoha jer daje novi kvantum znanja.
Objavljena djela:
Stari Egipat – Izvor vjere i ateizma, vladari-spomenici-zapisi, „Šahinpašić“, Sarajevo/ Zagreb 2012. ISBN 978-9958-41-453-4
Razvoj kalendara u povijesti, znanstveno štivo, Dobra knjiga, Sarajevo 2015. ISBN 978-9958-27-221-9
Razvoj kalendara u povijesti i vremeplov kroz historiju, znanstveno štivo, novo i preuređeno izdanje, Tešanj 2017. ISBN 978-9958-34-263-9
Kalendar kao vremeplov, razvoj kalendara kroz povijest, Novo i preuređeno štivo mojih prijašnjih radova na temu kalendarstvo. Ovdje je prihvaćena i dijelom obrađena teza o šamanstvu.
Gilgameš, prepričan staromezopotamski ep, PLANJAX komerc, Tešanj 2016. ISBN 978-9958-34-205-9
GILGAMEŠ koji je tražio besmrtnost, (staromezopotamski ep), roman. Ovdje je u mnogome prošireno naučno-historijsko znanje o Potopu svijeta.
Otkud Slavenima pola kontinenta? Dio balkanske povijesti u velikom razdoblju Bizanta. Historijska sinteza, PLANJAX komerc, Tešanj, 2022. ISBN 978-9958-34-642-2