Knjiga koju su objavili članovi Udruženja bosanskih umjetnika uz donaciju Općine Novi Grad Sarajevo
mr. Sifet Fazlić
„Udruženje bosanskih umjetnika“, to jeste naši članovi dokazali su se i ove godine kao marljivi i vrijedni. Veoma sam zadovoljan njihovim radom i trudom.
– Organizirali smo javnu tribinu povodom 150 godina postojanja štamparije, to jeste njenog osnivanja u tadašnjem Bosanskom vilajetu, koju je vodio prof. dr. Enes Kujundžić.
– Organizirali smo pod pokroviteljstvom Općine Novi Grad Sarajevo „Veče poezije i sevdaha“, koja je protekla u zadivljujuće lijepom ambijentu, a koju su vodili estradna umjetnica Vesna Hadžić i Idruz Hodžić.
– Organizirali smo uz pokroviteljstvo Općine Novi Grad Sarajevo prezentaciju radova naša tri autora.
– Evo, kao grupa autora objavili smo sad i knjigu „Miriz izgorjelog papira“, a čije su izdavanje financijski podržali Općina Novi Grad Sarajevo i Ministarstvo kulture i sporta u Vladi Kantona Sarajevo.
Sve u svemu: Mi smo vrijedni.
Piše mr. Sifet Fazlić, predsjednik „Udruženja bosanskih umjetnika“
Dakle, izašla je naša knjiga naslovljena MIRIS IZGORJELOG PAPIRA u kojoj su 26 autora dali svoj pjesničiki, pripovjedački, humoreskni ili naučni književni doprinos. Izdavač je PLANJAX KOMERC, Tešanj 2016., ISBN 978-9958-34-213-4. Sredstva za izdavanje knjige donirala je Općina Novi Grad Sarajevo.
I – POEZIJA
„Svak se bori za svoju zraku sunca pod ovom kapom nebeskom“ (iz U žarištu života), pozdravlja nas prvim stihom u ovoj knjizi pjesnikinja Marina BRKIĆ.
Njena prezimenjakinja, pjesnikinja Radica BRKIĆ izjavljuje nekoliko stranica kasnije: „Ovo je moja zemlja, rijeke, gore i oblaci što se pjene, mirnoća kreiranog dana i mjesto kraj mene, izbor je moj!“
Pjesnikinja Ajša GORČEVIĆ MUSA pita: „Šta misliš, ahbabu moj, Možeš li o ljubavi pisati, govoriti… A, da nisi u vatri ljubavne požude gorio?“
Raspjevanost nastavlja pjesnikinja Rahima HALIMANOVIĆ: „C'jela Bosna miriše sevdahom, k'o djevojka ljubavnim uzdahom! Sevdalinko, ljepote si puna, blistaš kao na kraljici kruna!“
Pjesnik Idriz HODŽIĆ rezimira: „Tad ne čuh i ne vidjeh ništa A ugledah ovaj tajanstveni svijet Majka mi bješe – NAJTOPLIJE SUNCE Ja njen tek u povoju – cvijet“ (Iz Stazama života).
Pjesnikinja Mediha KAPETANOVIĆ osjeća čežnju: „Sjedim na zapadu okeana, sive, nepregledne obale. Pogledom izgubljenog šetača, koji je igrom sudbine postao vječni putnik ovog sazviježđa, slikam svitanja i otvaram prozore za let duše. Mislima premještam užarenu kuglu na istočnu stranu, gdje zrake ljepše i toplije jutrima griju.“
Pjesnik Milorad KOSTIĆ podsjeća sve i svakog: „Upamti! Pero je najjače oružje Univerzuma! Sa njim se otkrivaju najdublje tajne! Kroz pero i mrtav govori sa nastupajućim vjekovima. Pero je opredmetljena ljubav svakog pisca. Svi zvukovi svijeta zanijeme pred moći pera. Ako je Bog Riječ, pero je Prvi sluga!“
Pjesnik Salko MECO je oduševljen: „Hajrija se vraća Iz svijeta divote, K'o noć blaga U zvjezdanom sjaju. Što u svijetu ima krasote, Svijetlog i tamnog Oči njene nose. Svi osjećaji, nježnosti I divote s njima, Što blistav dan ne može da ima.“
Pjesnik Mehmedin NEZIROVIĆ zaključuje: „Tužno je ono što se očekuje od nas Čujemo i govorimo i opet tražimo spas Postali smo žrtve svoga plijena Odbacili smo pametnu osobu koja se zove Gluhonijema.“
Pjesnikinja Šeća SEJFIĆ obradovala se: „Ja noćas usnih Neobičan san… Iz sna me prenu Lijep sunčan dan. U kućici staroj, Velik’ se zbio svijet. Šale se čuju, Razliježe se smijeh. Gledam jedno Djetešce malo, Da ga uzmem sebi, Nije se dalo.“
Pjesnikinja Nisveta SKEJOVIĆ uzdiše: „Eh, prođe još jedan dan… Obuzme me neka, čudna sjeta Iz te sjete, sklizne suza vrela. I sve bliže bi mi bio, u toj teškoj noći. Vidjela bih tvoju kosu, tvoje lijepe oči. Tvoje ruke, jedan cvijetak mali. Cvijetak mali što mi mnogo fali… Hvala ti ljubavi… Hvala…“
A pjesnikinja Suada SOKOLOVIĆ u svom zanosu objašnjava: „Moje pero stalno po bijeloj hartiji pleše, uz muziku uma i šapate duše. Na hartiji ostavlja stope što iz pera sipaju se po hartiji kao kapi kiše. Moje pero na bijeloj hartiji sve, što um naredi, zapiše.“
Dotle nam pjesnikinja Almira ZUKOBAŠIĆ MRAKOVIĆ vizuelno predočava: „Život je kao švedski sto veliko iskušenje. Servira nam tako raznovrsno, a mi sami moramo odvagati šta konzumirati, a šta ne. Stvari trebamo kušati polahko, ako nam se ne svidi okus ne trebamo ni uzimati, a ako nam se i svidi ne treba pretjerivati da nam ne bi naškodilo. Kušati ono što nam odgovara, možda ipak probati i nešto ljuto, gorko, da bi znali cijeniti ukusno i slatko…“
II – PROZA
Na primjeru glavnog junaka Nusreta iz svoje priče pokušava nam pripovjedač Nihad BABAJIĆ dočarati pribranim stilom situaciju da je čovjek mrtav dok je još živ, ili da je živ iako je mrtav, a tačan trenutak prelaska na onu stranu vremena zna samo „Neznanac“ (sudbina?).
A u duši pjesnikinja Hava SAKIĆ BUŽO uspješno se oprobala i u prozi. U priči „Uvehnuće duša moja“, koja bi se mogla proglasiti i pjesmom u prozi, maštovita duša dotične junakinje bori se protiv razuma oko mogućeg odlaska iz začaranog kruga, ali razum ne vidi spas u tome.
Romansijer i pripovjedač Mugdim GALIJAŠEVIĆ dodao je priču iz svok romana „Kapija života“ pod simboličnim naslovom „Almirov globus“, gdje se odražava rat, očaj duše, te ratom razbijena familija. Neko u osami čami, neko je vječno na groblju, neko je pobjegao ko zna gdje. Za harmonijom nekadašnjeg života se samo još čezne.
Autorica brojnih pjesama i pripovijedaka Mubera ISANOVIĆ sjeća se u svojoj priči „Lice iz mog sna“ raznih ratnih košmara. Sjeća se djeteta kojeg želi portretirati, užasnog zvuka ratne sirene, lika uplašene sestre.
Aforističar Tarik JAKUBOVIĆ pokušava svojim dosjetkama razveseliti i sebe i druge: „Kad sat pokazuje pet do dvanaest, današnji čovjek ne zna je li pola dana ili pola noći. – Da budemo što tolerantniji insistiraju oni koji sprovode nultu toleranciju. – Kuće na klizištima se ne bi trebale smatrati nekretninama.“
Pjesnikinja Fatima JAMAKOVIĆ ČORAMBEGIĆ ni u prozi se ne odvaja od pjesničkog zanosa što priči daje posebnu draž. Tako nam ona s velikim oduševljenjem tvrdi u svojoj priči „Sjena mog djetinjstva“: „Nigdje ljepšeg proljeća ni jeseni, niti ljepšeg svitanja i smuraka kao u bosanskim avlijama, kad proljeće dojezdi na krilima behara, ili jesen ta graciozna dama, koja u okrilju svome donosi mirisne plodove, kojima se sladimo u zimskim noćima pokraj tople peći.“
Pjesnik i humosrist Dževad KUČUKALIĆ šaljivim intonacijama u svojim humorskama uspješno zasmije čitaoca/čitatelja naglim zaokretom i neočekivanim raspletom radnje. Tako on u svojoj humoreski „Baksuz na šalteru“ pomalo ismijava i one u banki, a i one koji dolaze tu u vezi para. Stranka se pojavila ujutro čim se banka otvorila, ali su tog čovjeka službenice, kojima je očito mrsko raditi, vratile uz propratni savjet da dođe kasnije. I kad će baksuz, čovjek je tog dana više puta navraćao u banku, ali je uvijek bila neka pauza, primopredaja, ili nešto slično tome. Došao je i pred kraj radnog vremena kad para više nije bilo jer je trezor zatvoren: „Ništa čuj! Zakasnio si i gotovo“, uključi se važno u razgovor i kontrolorka. „Curo draga, ne treba meni para. Ja eto prod'o šumu… pa hotio… ‘uročiti’ za starost u banku. A ako vi nećete para, odoh ja sutra u Sarajevo…“, reče stranka s ruksakom na leđima. (Iz Provincijske suze i biljuri, Sarajevo 1993.)
U lijepo dočaranoj bosanksoj atmosferi neimaštine svog djetinjstva mr. sci. Bajruzin Hajro PLANJAC opisao je u pripovijetki „Zabranjeno sjedit’ ‘nako“ posjetu seoskog dječačića sa svojim djedom iz sela (Pousorje) u čaršiju (Tešanj). Trebali su na više mijest obaviti posla. Na kraju su prilično umorni sjeli u ćevabdžinici gdje je djed naručio: „Malu porciju sa cijelom lepinom za mog unuka.“ Pošto za sebe nije ništa naručio, ona gospođa mu je rekla: „Ovjde je zabranjeno sjedit’ ‘nako.“ Djeda je, pošto nije mogao priuštiti unuku i sebi po porciju ćevapčića, izašao napolje. Unuk je pojeo pola lepine i tri ćevapa, a ostalo je iznio djedu, te su potom krenuli nazad.
Naš poznati i mnogonagrađivani autor kratkih priča Mustafa SMAJLOVIĆ zastupljen je u ovoj zbirci i sa pričom „Pomirenje“. Glavni junak priče Idriz leži na samrtničkoj postelji, o njemu se brine već ostarjela majka. Idriz je u građanskom ratu lično likvidirao svog zarobljenog polubrata Muradifa. Griža savjesti nekada neumoljivog junaka dostiže dramatični vrhunac priče u košmaru prilikom rastavljanja duše i tijela. Kad je onaj dio ljudske biti, koji ne umire, otišao u vječni život, majka zaključuje: „Hvala Bogu, pomiriše se!“ (Prva nagrada na tradicionalnom Konkrusu za najbolju priču „Naša riječ“ 2013.)
Pripovjedač Fariz ŠAČIĆ zastupljen je i sa kratkom pričom „Miris izgorjelog papira“, po kojoj je ova zbirka i dobila ime. Glavni junak ove priče je bezuspješni i potpuno osiromašeni poet po imenu Husejn. „Na kraju, sijede kose i sijede brade ostao je bez ičega. U zimskoj noći nema više ničega, samo drvena koliba, mala peć… Uz jednu po jednu priču, jednu po jednu požutjelu hartiju, i stavljajući ih u peć, zaplaka… Srce nije izdržalo. U još toploj sobi u kojoj je mirisao stari izgorjeli papir preselio je tog sabaha Husejn.“
III – RECENZIJE I ZNANSTVENA ŠTIVA
I moja melenkost, mr. Sifet FAZLIĆ, kao recezent zastupljen sam u ovoj zbirci. Bila mi je posebna čast da pišem recenziju za zbirku nagrađenih pripovijedaka Mustafe Smalovića pod naslovom „Tako mi vremena“. To je Smajlovićev autentičan stil u ovim pripovijetkama koje usporavaju starenje uma, daju pouke i zahtijevaju preporuke.
Povjesni analitičar i pisac Hamza HAMZABEGOVIĆ na najboljem je putu da postane naučnik međunarodnog značaja. U svom znanstvenom radu pod naslovom „Stara ćirilica i njeno moguće porijeklo“ dokazao je Hamzabegović prema svim naučnim normama da je stara ćirilica nastala u Preslavskoj književnoj školi u Bugarskoj i da je prvo djelo tom ćirilicom napisano 894. godine. Tim istim pismom pisali su i stari Bosanci zapise po svojim nadgrobnim biljezima (stećcima).
Za prijatelje sevdalinke nudi prof. dr. Enes KUJUNDŽIĆ u svom radu naučnog karaktera pod naslovom „Interpretatori i tumači sevdalinke“ mnoge zanimljivosti. Navedene su biografije i interpretacije mnogih poznatih i manje poznatih interpretatora, pa i onih nezaboravnih, ali ovaj rad pokušava sačuvati i sjećanja na nekadašnje vrle tumača sevdaha.
Idriz Hodžić je urednik naše knjige MIRIS IZGORJELOG PAPIRA na čemu mu se „Udruženje bosanskih umjetnika“ ovim putem zahvaljuje.