Mustafa Smajlović: PJESNIKINJA ČIJA POEZIJA ŽUBORI DUŠOM – Hava Sakić/bosliterni.ba

CIMG3891 Hava Sakić

Pjesnikinja Hava Sakić

Osvrt na zbirku pjesama „Žubor duše“ pjesnikinje Have Sakić

CIMG2928 Mustafa Smajlović  Mustafa Smajlović: PJESNIKINJA ČIJA POEZIJA ŽUBORI DUŠOM - Hava Sakić/bosliterni.ba CIMG2928 Mustafa SmajloviPiše Mustafa Smajlović

Hava Sakić: Ne postoji put za sreću, sreća je put!

Hava SAKIĆ je bosanskohercegovačka pjesnikinja i prozaistkinja, a bavi se i književnom kritikom, član je asocijacije „Udruženje bosanskih umjetnika“. Hava Sakić je rođena 5.4.1967. godine u naselju Osenik kod Hadžića. Osnovnu i srednju školu završila je u Hadžićima i Sarajevu. Još u školskim danima počela je pisati literarne radove, te je i nagrađivana za svoju poeziju i prozu. Književnica živi i stvara u Oseniku kod Hadžića.

Pjesnikinja učestvuje u brojnim kulturnoknjiževnim manifestacijama, te je aktivna na promocijama knjiga poezije i proze u Vijeću kongresa bošnjačkih intelektualaca, u Bosanskom kulturnom centru, Sarajevskim jutrima poezije, Planet poezije itd. Objavljuje svoju poeziju i prozu kako u printanim tako i u elektronskim medijima. O književnom stvaralaštvu Have Sakić već su pisali mediji, a snimljeni su njezini nastupi na promocijama knjiga.

Objavljene knjige poezije:

“Iz podzemlja moga”, 2008.
“Žubor duše”, Grafoton HS, Sarajevo 2013.

Promocija njezine pjesničke knjige “Žubor duše” održana je u Multukulturnom centru u Hadžićima 2013.godine. O Havi i njezinoj knjizi “Žubor duše” objavljen je tekst (jedan stranica) u magazinu “Aura”, te u web portalima INTERnovine, Doznajemo.ba itd. O poetskoj zbirci Have Sakić “Žubor duše” zapisao je poznati književnik i književni kritičar Mustafa Smajlović: DRAŽ I LJEPOTA JEDNOSTAVNOG LITERARNOG PJEVA.

U vremenu digitalizacije, kada printani mediji posustaju u utrci sa internetom, dešava se temeljna promjena knjige kao medija. Novo digitalno doba nudi brži pristup knjizi na internetu negoli u biblioteci, ali knjiga u svom originalnom obliku zasigurno će nadživjeti još koje stoljeće i ostaće i dalje najpouzdaniji vodič do raja, a biblioteka je, kao što reče Borhes, jedan od oblika raja. Ostaje upitno koliko će elektronske biblioteke sačuvati mir u čitaocu ili, bolje je kazati, užitak čitanja. Umberto Eko će kazati: U svemu sam tražio mir, ali ga ne nađoh nigdje osim u kutu s knjigom.

Čemu ovakav uvod? Koliko god digitalno doba škodilo čitalačkom užitku, makar i ne mora tako biti u modernim navikama, nudi i velike prednosti. Čitaocu je dostupan cijeli kosmos riječi u kome samo treba znati probrati najbolje, a autorima veću i bržu mogućnost prezentovanja autorskih djela. Kako raznovrsnost nudi zanimljivost, eto motiva za čitanje.

U ovakvoj prezentaciji raznovrsnosti ponude prednjači razgranata društvena mreža Facebook. Ovo čudo interneta pomoglo je i poetesi Havi Sakić da svoju poeziju pribiži ljubiteljima literature. Ova, njena druga pjesnička knjiga lijepog naslova Žubor duše, gotovo u cijelosti je prošla prvo iščitavanje na Facebooku. Havini stihovi su brzo pronašli put do njenih prijatelja i prijatelja poezije, prionuli za njihovu dušu, a pozitivna promišljanja kroz komentare ohrabrili su je i dali postrek da stihuje pod pjesničkim motom:

Riječi izviru iz srca,
podgrijava ih nada,
duša čuva njihovu veličinu,
a ja pisah samo i samo istinu!

Hava je iskrena pjesnikinja, u što nas dobrano uvjeravaju njene pjesme razvstane u četiri ciklusa koji čine jednu prilično komotnu poetsku cjelinu. Odmah se dade primjetiti da je sestra poetesama koje pišu jednostavno, lahko, pitko i stilski prhko. Možda autorica ne pripada old a sm tkaljama stiha, ali njen tradicionalni stihovez, njen urnek, vrijedan je pažnje i divljenja. Ovakav pjev nikada ne može izgubiti na ljepoti, jer pripada umotvorevini čiste ženske duše, urođenog dara za stihotkanje i prošarane mašte poput čarobnih šara koje možemo vidjeti na bosanskom ćilimu. Pjesničke slike motiva, nerijetko razigrane poput čigre, čine pjesnički mozaik punim i bogatim:

Ljubav – to je Rajska bašta
u njoj možeš – sve i svašta,
da voliš jako, manje – više,
uzdišeš tužno, jače – tiše.

Ili:

Prelijep sunčan dan…
trenuci u njemu tekoše kao bajka,
šetasmo obalom modre rijeke neke,
pomislih: ‘Sretnu rodila me majka.’

U literarnim čitankama se (is)kazuje kako preko ritma, govornih figura i rima, poezija djeluje na imaginaciju čovjeka i njegove osjećaje, ali i na cijelu svijest, sadržavajući u sebi trenutke estetskog doživljavanja, pouke i spoznaje. Dakako, uspjela poetska tvorevina je kondenzat ličnog iskustva, zajedničkog stanja, doživljaja, atmosfere, uvida – komunicira sa osjećajima i pruža spoznaju. U žuboru Havine duše čujemo otkucaje srca u ritmu emocija, njena pjesnička rijeka teče prema čitaocu tiho i umilno, bez slapova i brzaka, te otud manjka kamenih oblutaka koje oblikuju brzaci bržih rijeka, ali zato se u bistroj vodi njene tihe rijeke mogu jasno vidjeti kristalne čestice od rasprštene duše. Ti odsjaji su Havina rima, makar i u spoznaji kako nisu uvijek u dosluhu sa zvukom i slikom. Zanimljivo je da su stilski i figurativno sretnije sročene one pjesme u kojima preovladavaju tuga, patnja, sjeta ili bol.

Takav Havin pjev otvara uho, dublje zarone u čula:

Čekam već danima BOL DA plane
tu u grudima što mrvi me i peče,
molim zoru nek’ nikad ne svane
suza nek’ presuši, nek’ više ne teče.

Ili:

Mrklo nebo Mjesec davi
gore zvijezde Zemlju prže,
metež u uzburkanoj glavi
tih je sat, a kuca sve brže.

U pjesmama posvećenim zavičaju Havin Žubor duše je žubor fine, dojmljive lirike:

Često sanjam svoj rodni kraj
srušenu kuću, naš voljeni dom,
rumene trešnje, hlad u beskraj
svoga babu što kunja pod njom.
Mnogo ja snijem našu bašču
opojan miris što plovi svud,
vjetar ga nosa svojom strašću
al’ ja plačem što nemam kud’.

Dakako, primjetno je da i u ovakvoj ponudi stihovlja autorica nije istrajavala na zanatskoj obradi pejsme, pisala je onako kako joj je dikriralo srce, po emocijama. Ovakav, jednostavno pitak pjev, brzo će prionuti za dušu čitalaca, tim prije je oplemenjen ljepotom bosanskog jezika kakvog čujemo u komunikacijama ljudi koji čuvaju i njeguju izvorni govor, govor naših majki.

Pa ipak, najbolje ćemo razumjeti jednostavnost i vrijednost Havinog literarnog pjeva ako razumijemo autoricu i njenu veliku želju da poezijom (is)kaže sebe i svoju gotovo religioznu privrženost ovakvoj književnoj formi izražavanja.

Na putu do cilja (čitati: do sebe!) u jednoj od pjesama stihoslovi:

Svojih misli obale klešem
koritom mulja ronim duboko,
neću da kalim, neću da tešem,
zašto da prljam svoje oko.

Havin Žubor duše teče prema svojim čitaocima uz uvjerenje kako će lahko pronaći put do njihovih srca.

Mustafa Smajlović, Sarajevo, 2013.

*

Jedna Havina pjesma:

DUŠA – BOJE MISLI

Navikoh ja na boli teške
slomiše me, k'o oluja plot,
čovjek živi svoje grješke
što ne boli, to nije život.

Veliš, da sve će proći
nemoj time da me tješiš,
naučih znati, htjeti, moći
oprostiti, dok ti griješiš.

Živi l’ s’ utjehom nada
pod maskom smijeha, sreća,
znaš li, kol'ko mi je sada
za boli, potrebno vreća?

Da si zrno vlažnog pijeska
izabrala bih uvijek pravo,
truhle grane, suha trijeska
u srcu bi vječno spav'o.

U sjaju oka dušu gledam
ofarbanu bojom misli,
zaboravu nikad’ ne dam
dane, kad’ kišom smo kisli.

Hava SAKIĆ

Podijelite sa prijateljima