Politička senzacija: Antibosanci žele postati Bosanci/bosliterni.ba

DSC02572

Oslobođenje, ponedjeljak, 27. maj/svibanj 2019.

Takoreći nezamisliva vijest zavrtila se po medijima u bosanskom konstitutivnom uređenju i zvuči skoro nevjerovatno. Jedna stranka vlastodržaca želi postati bosanska građanska paritija.

Poput petokolonaša Bosnu u vlasništvu drže sunitski monoteisti sa svojim partijama i vještačkim opozicijama te ortodoksni monoteisti sa svojim partijama i vještačkim opozicijama i katolički monoteisti sa svojim partijama i svojim vještačkim opozicijama. Ova tri monoteizma čine konstitutivno uređenje, koje se u narodu zbog svoje neefikasnosti često naziva politički apsurdistan.

Dotle Centralna izborna komisija prilikom simuliranih izbora vrši selekciju i propušta na položaje samo sunitske petokolonaše i ortodoksne petokolonaše i katoličke petokolonaše. Iz tog razloga Bosanci u svojoj državi ne mogu dobiti ni najobičniji politički položaj, pa ni položaj od društvenog značaja. Činjenica je da u državnoj i navodno zakonodavnoj Skupštini, doduše ona je već odavno degradirana u skup vjerskih zanesenjaka bez ikakvog značaja, nema nijedne osobe koja bi za sebe rekla da je Bosanka ili Bosanac, kako bi bar ukazivala na užasne manipulacije, ako ništa drugo. Ovakvo ponašanje Centralne izborne komisije bilo bi prema europskim normama čisti kriminal.

Pošto je ustaljena praksa da petokolonaške partije premještaju novac iz državne kase u vjerske blagajne, izlazak države iz teške recesije krajnje je neizvjestan. Vjerovatno se neće ni dogoditi dokle god vjersko-petokolonaška struktura bude imala vlast u svojim rukama. A stvarne opozicije nema koja bi možda ponudila ozbiljne i realne planove za izlazak iz ove trajne krize.

Međutim, itekako su potrebne poštene građanske partije ovoj devastiranoj državi i do iznemoglosti osiromašenom bosanskom življu. Doduše, zasad su to samo puste želje i utopija običnog čeljadeta u konstitutivnom apsurdistanu. A ako bi eventualno jedna vjerska partija zbilja postala poštena građanska partija pa iz tog razloga prestala premještati novac iz državne kase u blagajnu vjerske institucije, dā se lako pretpostaviti da ona ne bi dugo ostala na vlasti. Vjerski čarobnjaci su nam doista stvorili začarani krug iz kojeg se ne nazire nikakav izlaz.

Ipak se u ovoj iznenada nastaloj raspravi ukazao pozitivan pomak. Naime, prestale su, ili su se samo ublažile, dosadašnje histerične prijetnje antibosanskih vjerskih korpusa da će bezbožnim Bosancima raskinuti državu i pretvoriti je u čisto fašističke entitete bez ikakvih ljudskih pava onim drugim i drugačijim.

Šta bi to moglo značiti da jedna etablirana partija vlastodržaca i antibosanaca najednom želi postati građanski politički faktor, gdje bi se čak i Bosanci mogli profilirati sa svojim željama o izgradnji države te otvaranju i obezbjeđivanju radnih mjesta?

a) Politička patka u nekom predizbornom periodu.

b) Na pitanje savjesti: vjera ili država, ovaj dio vlastodržaca se odlučio za državu, te postepeno odstupa od fašizoidnog konstitutivnog uređenja jer se ono pokazalo kao vjerski i politički apsurdistan bez ikakve perspektive.

c) Bježanje radnog potencijala od vjerskog tutorstva i političkog ispiranja mozga ljudima u druga društva, gdje se izgrađuje država i gdje se svako radno mjesto cijeni kao neka svetinja, prisiljava konstitutivne vlastodržce da vrše reforme.

Da li će ta kozmetička izmjena donijeti stvarne reforme, za kojima bosansko društvo decenijama vapi, i stvarni politički zaokret ka izgradnji državnih struktura i ka stvaranju onog najsvetijeg u ovoma razdoblju, a to su radna mjesta, ostaje nama, politički obespravljenim ljudima, da se nadamo da će doći bolja vremena.

Piše: Hamza Hamzabegović

Podijelite sa prijateljima