Faris Šačić u parku „Vrelo Bosne“
„Vjerujete u svoje snove. I kada budete u prilici da ih ostvarite, ni trenutka ne razmišljate je li pravo vrijeme, je li to Vaš autobus, je li to Vaš grad… Uzmite kartu i znajte, Vaš je svaki u koji želite vjerovati!“, poručio je u razgovoru naš sagovornik, Faris Šačić.
Razgovarala: S.C.
Prije svega, želim Vam se zahvaliti na izdvojenom vremenu i prilici da danas razgovaramo u ovom lijepom ambijentu.
Hvala Vama na pozivu.
Nekako, povod našeg današnjeg razgovora je knjiga koja je nedavno izašla iz štampe, a pod naslovom “Ilidža kroz vrijeme i kulture”, čiji je autor Faris Šačić, mladi književnik i profesor historije. Shodno tome, prvo pitanje bi bilo šta je to što Vas je inspirisalo da napišete ovu knjigu i šta je njen prvobitni cilj!?
Vjerovatno da inspiracija za pisanje jednog stručnog djela nije ni slična onoj o kojoj sam toliko puta govorio kao umjetnik, ali da postoji, svakako je činjenica. Inspiracija je uvijek ono što gori u nama i tjera nas, podstiče i progoni da napravimo korak ka vanjskom svijetu. Tako je bilo i sa djelom čiji puno naslov glasi “Ilidža kroz vrijeme i kulture; pregled historije Ilidže od najstarijih doba do danas”. Dakle, nije to u potpunosti i u iskonskom smislu istraživački naučni rad, već pregledni. Cilj je bio ponuditi Ilidži, ali i svima onima koje neki trenutak života poveže sa Ilidžom, djelo, knjigu skromnih dimenzija i izrade, koju bi mogli uvijek imati sa sobom i informisati se o najvažnijim epizodama iz historije ovog prostora, historije Ilidže i regije od prethistorijskog doba, kroz rimska osvajanja, učvršćivanje rimske vlasti, srednji vijek, osmanski civilizacijski okvir, pa do austrougarskog doba i XX stoljeća, zaključno sa krajem socijalizma na ovim prostorima i prvim danima političke pluralizacije 90-ih godina u BiH, pa tako i na Ilidži. Mislim da je ilidžanskoj kulturnoj zbilji nedostajalo jedno ovakvo djelo, prihvatljivih tehničkih specifikacija, pitkog jezika i stila, a opet, preglednog historiografskog karaktera.
Čitajući biografiju, čini se kako ste se više puta samoidentifikovali kao historičar diplomatije. Šta je to, ipak, što Vas privlači da se bavite temama Ilidže?
Historija diplomatije bila je i ostala moja velika ljubav. Diplomirao sam na temu “Razvoj diplomatije Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1996. godine” na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i napisao više radova na teme historije diplomatije, a sa nekima osvajao i prva mjesta na nagradnim projektima. Ipak, kao historičara, uvijek me je privlačila znatiželja, a lokalni prostor je neiscrpan rudnik u kojem, za razliku od diplomatskih izvora i ostataka, uvijek imate dodir sa izvorom ili produktom povijesti, koji možete dotaknuti, vidjeti, analizirati. To je odličan potencijal za nastavu historije, za pravljenje paralelizama sa globalnim ili nacionalnim zbivanjima, sa vidljivim efektom na terenu. Smatrao sam kako se tom blagu oko nas nije dovoljno pažnje poklanjalo u našoj zemlji i da je neophodno učiniti više. Ja sam počeo činiti nešto.
Šta može mladi historičar, književnik, umjetnik ili naučnik ponuditi lokalnoj zajednici i da li lokalna zajednica može prepoznati i prihvatiti takve ljude?
Lokalna zajednica je, prema mnogima, ključna ćelija modernih državnih sistema, fleksibilna, širokih ovlasti, a opet, u dodiru sa terenom i što je još važnije, u dodiru sa ljudima. Ipak, treba biti svjestan kako je pitanje kulturno-historijskog naslijeđa, ako o njemu govorimo, u našoj zemlji, ipak, pozicionirano u ovlasti viših nivoa vlasti, prije svega Federalnih i Kantonalnih, a pitanje nacionalnih spomenika jasno utisnuto i u Aneks 8 Daytonskog mirovnog sporazuma. Prema tome, nadležnosti lokalnih zajednica su male da bi se same iznijele sa problemima ukupnog očuvanja kulturno-historijskog blaga. Ipak, one se mogu i moraju posvetiti djelatnostima iz svoje nadležnosti, a to su preuzimanje inicijativa, jasna komunikacija sa višim nivoima vlasti, pokušaj vršenja pritiska, te iznad svega, promocija naslijeđa na njihovom teritoriju, pozicioniranje tih tačaka na nezaobilazne turističke mape, te na taj način, potaknuti sve nivoe da se uključe u rad.
Da li ste zadovoljni ulaganjem u kulturu i kulturni sektor vlasti u Bosni i Hercegovini? Govorili smo o važnosti lokalnih zajednica, kakva je situacija u Vašoj općini?
Kultura je širok pojam i više puta sam govorio i pisao o kulturi u BiH, ali ako biste željeli pojednostavljen, a iskren odgovor, vjerovatno bi on glasio: Može i mora bolje! Kultura je nešto što se samo razvija i raste i ona živi, svako društvo, zajednica ima svoju kulturu, pa i mikrokulturu. Istina je da je i čitanje knjiga i spaljivanje knjiga, u iskonskom smislu, – kultura, a pitanje je kojoj kulturi mi želimo pripadati. Pitanje uključenosti vlasti jeste pitanje kulturne politike, tj. strateškog pristupanja promociji određenih elemenata kulture, vrijednosti, navika, obrazaca, simbola, jezika, edukacije, ishrane, sporta i slično, te upravljanja tim kategorijama s određenim ciljem kreiranja i koordinacijom kulture u društvu. Mišljenja sam da je naš sistem opterećen određenim političkim obrascima i da je to osnovni razlog dezorijentisanosti koja se osjeti i u polju kulture. Tu bih se nadovezao na ostatak Vašeg pitanja. Lokalne zajednice su oslobođene te vrste pritiska i uglavnom imaju kapacitete da se posvete kulturnoj strategiji. Mnoga istraživanja, ipak, ukazala su na kadrovske probleme lokalnih zajednica, manjak ljudi u vladinom, ali i nevladinom sektoru. Ilidžanac sam pa sam tako i subjektivan, ali mislim da Ilidža ima izuzetan potencijal za kulturni razvoj, a sudeći prema koracima lokalne administracije i politike, u tom segmentu i perspektivu. Kulturna politika se temelji na dva stuba – cilj i resursi. Ilidža ima jasan cilj, posebno u sferi kulture sporta, objekte i ljudski kadar kao izuzetne resurse i u tom segmentu napreduje ozbiljnim koracima. U sferi kulture umjetnosti, čini mi se kakao nedostaje jasan cilj, ali izuzetan je potencijal u ljudima koji rastu i razvijaju se na Ilidži kroz školske programe i nevladin sektor, a koji se podstiču kroz različite budžetske pozicije. Ponosan sam kada među novinarima, političarima, diplomatama dobijem opasku koju sam u jednom obliku zapamtio: “Pa Vi na Ilidži sve neki umjetnici!” Bio je to moj lični cilj, danas taj san živim, da poznajem na desetine mladih ljudi koji čine i koji će činiti kulturnu stvarnost Ilidže, a sa tim potencijalom, Ilidža ima perspektivu razvoja i u tom polju. Kada dođe vrijeme, ti ljudi će, siguran sam, zablistati zajedno sa njom.
Širokoj javnosti ste poznati kao književnik sa izuzetnim darom i pisanja i nastupanja. Kako se umjetnik snalazi u historijskim temama i kako ste se upustili u taj svijet?
Kao student historije, znao sam da su historijske teme nezaobilazan dio mog života i djelovanja, a kao javna ličnost, pa makar i iz svijeta kulture umjetnosti, smatrao sam da nekim svojim nastupima, i u sferi struke mogu skrenuti pažnju na važne teme i iz domene kulture historije. Mislim da su to neodvojive dimenzije moje ličnosti i da će uvijek postojati neka historijska tema i neka poetska nota koje će se preklapati u mom govoru, osjećaju i peru.
Koju biste poruku poslali mladima u Bosni i Hercegovini?
Vjerujete u svoje snove. I kada budete u prilici da ih ostvarite, ni trenutka ne razmišljate je li pravo vrijeme, je li to Vaš autobus, je li to Vaš grad… Uzmite kartu i znajte, Vaš je svaki u koji želite vjerovati!
Hvala Vam mnogo na izdvojenom vremenu.
Hvala Vama. Bilo mi je zadovoljstvo.
(Stavovi izneseni u intervjuu su isključivo lični stavovi autora, te ne odražavaju nužno stavove portala.)
